Strip 'Plava je najtoplija boja' je 2013. godine slavodobitno ekranizirao redatelj Abdellatif Kechiche, adaptirajući radnju tako da bude više po ukusu mainstream publike
Koliko je strip kao medij popularan, toliko je i omražen. Možda zato što ga je lako čitati, a užasno teško o njemu pisati. Budući da zauzima liminalan prostor između književnosti i likovne umjetnosti, strip od nas zahtijeva dvostruki napor. Ne samo da nam valja pročitati tekst, nego moramo protumačiti i sliku. Povrh svega, sam je medij himera s nekoliko glava koje gledaju u različitim pravcima, pa ga kritika onda tako i tretira – kao neman koja je jednim dijelom u visokoj umjetnosti, a drugim u kloaki popularne kulture. Čas ga čitamo opušteno, impresionistički, čas se moramo pozivati na književne teoretičare i povjesničare umjetnosti da protumačimo političke alegorije i teške obiteljske traume koje autorice tematiziraju.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
