Jedna od najvažnijih tema njegovih knjiga je religija - priče iz "Knockemstiffa", a osobito "Vječna borba", mogu se čitati i kao neprikrivena kritika religijskog fanatizma, odnosno organizirane religije, ali i kao studija ljudskih karaktera kojima vjerski osjećaji služe samo kao medij za ispoljavanje animalnih aspekata ljudske prirode. Pollock, međutim, naglašava da prije početka pisanja "nema nikakvu drugu namjeru osim ispričati priču".
"Osobno nisam religiozan, ali su me oduvijek fascinirali, i možda pomalo činili ljubomornim, oni koji vjeruju u boga. To vjerojatno s jedne strane čini život malo lakšim. Ali toliki ljudi postanu fanatični vjernici i počnu misliti da je ono što oni vjeruju jedino ispravno, što je apsurdno, jer nema nikakvih konkretnih dokaza. Također, za mene su oni koji se koriste vjerom kako bi ostvarili profit i pridobili moć najodvratniji ljudi na svijetu, što je vjerojatno razlog zašto sam toliko u svojim knjigama okrutan prema propovjednicima ili svećenicima", rekao je Pollock naglasivši da je "tijekom posljednjih 50-60 godina u SAD-u došlo do slabljenja moralnih vrijednosti".
"To je dijelom vjerojatno posljedica slabljenja razboritijih i umjerenijih srednjostrujaških crkava te jačanja onih ultrakonzervativnih fundamentalističkih kojima je više stalo do politike nego do širenja Isusova učenja", smatra Pollock. Jednako je kritičan i kad govori o trendu jačanja pseudoreligijskih pokreta diljem Europe koji pokušavaju društvima nametnuti konzervativne vrijednosti. "Svi su ti pokreti manje-više isti, utoliko što svi tvrde kako im je jedini cilj boljitak društva, dok ih, zapravo, motivira samo politika i želja za moći", rekao je.
"Nedavno sam vidio naljepnicu na automobilu koja dobro sumira većinu problema koje mi danas imamo u SAD-u: ‘Nikad ne vjeruj političaru koji ti govori kako bi se trebao moliti niti svećeniku koji ti govori kako bi trebao glasati’. Unatoč svim upozorenjima otaca nacije, pomiješali smo religiju i politiku te otrovali svoju demokraciju", rekao je Pollock usporedivši s određenom nostalgijom stanje u Sjedinjenim Američkim Državama pedesetih godina prošlog stoljeća s današnjom situacijom.
"Glede pedesetih godina, to doba svakako nije bilo savršeno, osobito kad je riječ o rasizmu i pravima žena, ali bilo je to puno bolje vrijeme od ovoga u kojemu živimo danas. Popunjenost crkava bila je na povijesnom vrhuncu, srednja klasa se snažno širila. Radnički sindikati bili su utjecajni i nije bilo interneta, koji smatram, uz televiziju, jednim od najgorih izuma čovječanstva", kaže Pollock.
Većina likova iz njegovih knjiga, kad bi živjela u sadašnjosti, bez sumnje bi zagovarala pravo na slobodno posjedovanje oružja i ograničavanje ulaska migranata u SAD, a mnogi od njih sasvim bi sigurno glasovali za Donalda Trumpa. Ohio je jedna od država koja je dala glas Trumpu na posljednjim predsjedničkim izborima - razgovor s Pollockom neizbježno se dotaknuo i te teme.
"Trump je sasvim sigurno najgori predsjednik kojeg smo ikad imali i jedno od najodvratnijih ljudskih bića na planetu - žao mi je, ali ozbiljno ne podnosim hvalisavce, a on je jedan od najgorih. On čini sve što može kako bi uništio ostatke naše demokracije, a još više od njega samoga frustrira me činjenica kako mnogo američkih građana naizgled za to uopće ne mari", rekao je Pollock.
Naglasio je da je "još gore to što Trumpa - čovjeka koji neprekidno laže i bljuje mržnju, i ne prestaje se otvoreno diviti diktatorima - podržava vjerska desnica". "Takvi definitivno ne obraćaju previše pozornosti na Isusovo učenje", smatra Pollock. Pod Trumpovom su administracijom Sjedinjene Američke Države - "zemlja slobodnih i dom hrabrih" - izgubile veliki dio nekad golemog međunarodnog ugleda. Pitali smo Pollocka tiče li se to uopće običnog birača iz Chillicothea i koje su njegove glavne preokupacije?
"Mislim da Trumpove neprekidne uvrede našim saveznicima do određene mjere smetaju oko polovici stanovnika Chillicothea. Drugu polovicu uopće nije briga ili čak pozdravlja činjenicu da on uništava našu reputaciju kod drugih zemalja. To su ljudi koji doista ništa ne znaju niti žele znati o tome što se događa u svijetu izvan SAD-a. Što se tiče prosječnoga glasača u Chillicotheu, nisam siguran, ali rekao bih da su glavne stvari o kojima razmišlja gospodarstvo, porezi, njegova prisutnost na društvenim mrežama i sportski tim za koji navija", rekao je Pollock.
U svjetlu odluke o povlačenju SAD-a iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama te uslijed recentnih ekstremnih vremenskih prilika diljem sjevernoameričkog kontinenta, poput nedavnih katastrofalnih požara i suša u Kaliforniji, Pollock je izrazito kritičan prema Trumpovoj klimatskoj politici.
"Oko polovice stanovnika i većina milijardera podržavaju klimatsku politiku tog glupavoga gada. Iz neznanja oni odbijaju uvidjeti da uopće postoji problem, ili misle da će netko smisliti neko tehnološko rješenje prije nego što stvari odu predaleko, ili ih nije briga koliko je crnog pod noktom, dokle god lova i dalje dolazi. Moje je osobno stajalište otprilike ovakvo. Pobijedit će pohlepa, korupcija i glupost, a globalno zagrijavanje će se nastaviti - već sad se ubrzava po većoj stopi nego što je bilo predviđeno prije samo nekoliko godina. Svijet kakav danas poznajemo uglavnom će nestati prije kraja ovoga stoljeća. Glad, ropstvo i bijeda će postati norma, ako itko od nas preživi. Ono što me najviše boli u svemu tome su životinjske vrste koje uništavamo, jer one, za razliku od nas, nemaju nikakva izbora. Ljudi su definitivno nešto najgore što se dogodilo ovom planetu", zaključuje Pollock svoje tmurno razmišljanje o neposrednoj budućnosti čovječanstva.
Izlaz iz tog pesimizma za Pollocka možda leži u pisanju, odnosno književnosti, a možda i ne leži - kako nam je sam priznao, "pisanje je nešto najteže u čemu se ikad okušao".
"Pišem izuzetno sporo. Budući da mi ide tako teško, ponekad sam spreman sve raditi prije nego sjesti za radni stol - renovirati kuću ili iskopati novu cvjetnu gredicu ili čak oprati prozore. Ali nakon što završim prvu skicu, stvari postaju lakšima, jer volim ispravljati. Ja nikako nisam neki veliki stilist, ali sam u stanju provesti sate oblikujući jedan odlomak", rekao je Pollock.
Kad govori o književnim uzorima, navodi Raymonda Carvera, Denisa Johnsona, Ernesta Hemingwaya, Richarda Yatesa, Larryja Browna, Andrea Dubusa i Flannery O’Connor. Taj izbor možda i objašnjava uspjeh svih triju njegovih knjiga.
"Dosad sam imao izuzetnu sreću sa svojim knjigama. Nikad nisam napisao bestseler niti išta blizu tome, ali sam dobio uglavnom dobre kritike. Moram priznati da nisam siguran za čitatelje. Postoje ljudi koji me podržavaju, ali uglavnom ne izlazim iz kuće i zapravo nemam puno kontakata s ljudima, osim s bliskim prijateljima", rekao je Pollock, a na pitanje može li se u SAD-u živjeti samo od pisanja nekomercijalne književnosti odgovara:
"Otkad sam napustio tvornički posao uglavnom uspijevam živjeti samo od pisanja, ali više zahvaljujući tome što smo i moja supruga i ja dovoljno dugo radili da imamo mirovine. Da sam mlad, mislim da ne bih mogao živjeti samo od pisanja, osim ako ne bih izbacio novu knjigu otprilike svakih 18 mjeseci. Trenutačno radim na novom romanu, čija se radnja događa u Meadeu u Ohiju od 1972. do 2016.".
Dakle, čitatelji diljem svijeta uskoro mogu očekivati novu književnu poslasticu, a sudeći po ovoj Pollockovoj najavi i njegovu dosadašnjem opusu, trebali bismo se pripremiti za novu porciju ljudske zlobe upakiranu u omot od mješavine religijskog fanatizma, brutalnih ubojstava, crnog humora i promašenih egzistencija, smještenu u fascinantno-turobni seting američke provincije – u južni Ohio.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
nitko ga ne voli a šta ste ga birali onda?