'U boj! U boj! Za narod svoj!’ napisao je srpski pjesnik

U dominantno oportunističkoj klimi, Hrvoje Klasić snažno navaljuje na tvrdo utvrđene zidine predrasuda. Čime? Činjenicama, faktima, podacima. Koliko jako? Neobranjivo. Koliko uspješno? Hm... To ćemo vidjeti. Mitovi ne nastaju na terenu ratia, pa se ratiem niti ne ruše, kako je davno primijetio Wilchelm Reich. Ali tko ne pokuša, neće ni uspjeti. Tog rizika se ovaj povjesničar ne boji. Ne postoji tako utvrđena kula koju Klasić nije napao, nema te “svetinje” čiji oreol nije propitao, nema tog rizika kojeg se nije prihvatio. Danas, kad to više nije nimalo konjunkturno - naprotiv, kad je nepopularno, riskantno, pa čak i opasno, a u nekom katastrofičnom razvoju događaja možda i pogibeljno, Klasić propituje sve što drugi doživljavaju nespornim. Obično su to konstitutivne legende naše desne hemisfere. U “Crveno na crno” objavljene su britke Klasićeve kolumne s Net.hr, koje sjajno funkcioniraju i kao knjiga. Klasića je inače baš krenulo - nakon godina “dozrijevanja” u katakombama Prisavlja, na HRT-u mu je krenula 12-dijelna serija o NDH (preporuka: obavezno gledati), a sad se u nakladi Ljevka pojavljuje i “Crveno na crno”. “Europski sud za ljudska prava odbacio je tužbu hrvatskog nogometaša Josipa Šimunića u kojoj se ovaj žali na rad hrvatskih sudova i optužuje ih da su mu, kažnjavajući ga zbog izvikivanja ustaškog pozdrava ‘Za dom - spremni’, povrijedili pravo na slobodu izražavanja”, piše Klasić u uvodnom tekstu koji ćemo opširnije citirati jer je paradigmatski. Klasić nastavlja: “U tužbi i dalje tvrdi da se radi o starom hrvatskom pozdravu. Šimunić i njegovi odvjetnici imali su ustvari vrlo jednostavan zadatak. Trebali su pronaći samo jedan jedini pisani trag koji dokazuje da je itko ikad dosad u hrvatskoj povijesti koristio taj pozdrav prije (i osim) ustaša. I gle čuda, ni on ni njegovi odvjetnici, ali ni svi ostali ‘stručnjaci’ za povijest po opskurnim internetskim portalima i TV emisijama, pa čak ni hrvatska predsjednica nisu uspjeli pronaći taj jedan jedini dokaz! Znači li to da će prestati spominjati ‘stari hrvatski pozdrav’? Naravno da ne jer (njima) činjenice ionako nikad nisu bile bitne. E sad, znajući da će i dalje inzistirati na svom pravu na stav unatoč nepostojanju argumenata kojima bi potvrdili taj stav, evo mog prijedloga za jedno kompromisno rješenje.