Iz nedavno objavljene antologije "Područje signala" Jagne Pogačnik, koja je podnaslovljena kao "Mapiranje suvremene proze u Hrvatskoj 2000. - 2020.", izostavljeno je ime Ivice Đikića. Nisam imao u rukama spomenutu knjigu, pa ne znam kojim se je kriterijima rukovodila autorica i urednica. Međutim, ne mogu zamisliti nijedan kriterij niti pravi razlog da iz jedne slične knjige bude izostavljen Ivica Đikić, jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih pisaca. Isto vrijedi i za Nebojšu Lujanovića. Najvažniji kriteriji u sličnim slučajevima, pretpostavljam, oni su kulturološko-ideološki, a to ovaj izostanak čini još manje shvatljivim, jer su oba ova autora s "prave strane" ideoloških barikada, kad bi nešto takvo uopće postojalo, jer se radi o jednom vještački stvorenom konstruktu preko kojega se stvara književna uravnilovka i diktat prosječnih. (Moje ime je uvršteno u antologiju, tako da u ovim mojim razmišljanjima nema ničega osobnog.)
1064
prikaza
U gradu koji polako umire sva dubina ljudske bijede izbija na površinu
1/3
'Divlji kvas', najnoviji roman Ivice Đikića, koji po mojemu mišljenju predstavlja vrhunac stvaralaštva ovoga pisca, svojevrsni je nastavak njegova debitantskog romana 'Cirkus Columbia', prema kojemu je Danis Tanović snimio svoj ponajbolji film
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
