Nakon zbirke priča ‘Svetkovina’, koju je objavila zaprešićka Fraktura, došao nam je njen prvi roman ‘U kasno ljeto’. A povodom toga, napisala je esej o sjećanjima koja je pokreću
Da strah ima boje i da je hladan naučila sam s lica svoje sestre. Dok se s majkom skrivamo ispod stepeništa u hodniku lice joj poput modrice mijenja boje. Ljubičasta prelazi u žutu, žuta u zelenu. Do tada se najviše bojim mraka u hodniku jer ispod tog stepeništa živi moja noćna mora. Vuk. Da je strah istovremeno panika i staloženost znam iz majčinih pokreta. Vreli je ljetni dan, a ona ipak skida šorc i navlači zimske hlače od samta. Pred muškim jurišom žene se ne boje samo smrti. Prijetnja više nije fiktivna, nego se jasno vidi kroz prozor. Nad strahom nema kontrole. Tijelo mi se trese od histeričnog smijeha kad majka upozori da je vojska već sišla u selo. Kad dođu samo da šutimo. Zbog moje urođene drskosti posebno se meni obraća.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
