Što napraviti i kako živjeti dalje nakon spoznaje da se egzistencija temelji na laži pitanja su koja postavlja glavni junak na hrvatski jezik nedavno prevedenog romana francuskog romanopisaca, dramatičara i esejista Georgesa Bernanosa (1888.-1948). Bernanosov roman "Prijevara" (L'Imposteur) objavljen je davne 1927. godine i s gotovo stogodišnjim odmakom dolazi do hrvatskih čitatelja, u sklopu zakašnjela intenziviranja zanimanja hrvatske kulture za ovog modernog klasika francuske književnosti. Posljednjih dvadesetak godina ponovno su objavljeni pedesetak godina stari prijevodi "Dnevnika seoskog župnika" i "Dijaloga karmelićanki" te su prvi put prevedeni "Pod sotoninim suncem", "Sveti Dominik". "Gospodine Ouine" i "Zločin". Posljednji u nizu prevedenih naslova je "Prijevara", koju je ove godine objavila izdavačka kuća Alfa u prijevodu Ane Buljan.
Glavni lik "Prijevare", cijenjen i uspješan opat Cénabre, zaredio se zato što je to bio jedini način da se istrgne iz siromašne provincijalne sredine u kojoj je rođen te osigura priliku za društveni uspon. Roman počinje in medias res, njegovim razgovorom s pokajnikom koji se ispovijeda. Čitatelj vrlo brzo saznaje da Cénabre živi u laži zato što je u potpunosti izgubio vjeru, ako ju je uopće ikad imao, što ubrzo priznaje drugom svećeniku. U svom drugom romanu Bernanos tematizira pitanje igranja uloge i nošenja maske pod kojom se skriva prava ljudska priroda. Cénabre je utjelovljenje dvolične osobe, no on je samo jedan od likova licemjera u ovom romanu. Brojni su oni, kako sugerira Bernanosov roman, čija egzistencija nije ništa više doli obična konstrukcija koja počiva na temeljima ispunjenim lažima.
Lik svećenika glavni je i u druga dva najpoznatija Bernanosova romana, "Pod sotoninim suncem" i "Dnevnik seoskog župnika". Oba su bila predlošci uspješnih filmova koje su režirali Maurice Pialata, tj. Robert Bresson, zahvaljujući kojima se Bernanosovo ime zadržalo u pamćenju malo mlađih (francuskih) čitatelja. Bernanosov opus nastao je tijekom samo dvadesetak godina, između 1926. i 1946. godine, uglavnom izvan Francuske jer je ovaj uvjereni rojalist, desničar, gorljivi katolik i antimodernist koji prezire parlamentarnu demokraciju godinama živio u Španjolskoj, Brazilu te u Tunisu. Borbeno i angažirano nastupao je u svojim brojnim esejima koji svjedoče o njegovoj kasnijoj ideološkoj preobrazbi u antifalangista i podupiratelja Charlesa de Gaullea krajem tridesetih godina prošlog stoljeća. Zanimanje za njegov opus te prijevodi na hrvatski jezik desetljećima nakon objave izvornika dio su trenda recentnog zanimanja hrvatske kulture za niz francuskih autora naglašeno kršćanske orijentacije, među kojima su i Paul Claudel, Joris-Karl Huysmans, François Mauriac, Jules Barbey d'Aurevilly itd.
Bernanosova "Prijevara" zasigurno nije roman za široku čitateljsku publiku i neće postići izniman komercijalni uspjeh, što god on bio u kontekstu hrvatske kulture, pa valja pohvaliti pomicanje fokusa sa suvremene francuske književnosti na prethodna razdoblja književne povijesti i davno preminule autore čiji prvi prijevodi pridonose sustavnom poznavanju francuske književnosti u hrvatskoj kulturi.
