Kultura
137 prikaza

U Šebelićevom romanu se svijet obavještajnih i političkih struktura sastaje s paranormalnim pojavama

Šebelić, koji je po zanimanju stomatolog, iza sebe ima 9 znanstveno-fantastičnih romana i mnoštvo kratkih priča. U svojoj prozi ne libi se kritizirati društveno-političku situaciju, a protagoniste najčešće smješta u lokalno okružje. Romanom „Noć vještica“ u područje nadnaravnog ulazi oprezno, sa skepsom, vješto vežući insinuacije koje ima o paranormalnim pojavama sa stvarnim svijetom, onom u kojem nema ničega osim običnih ljudi i običnih problema

Priča ide otprilike ovako. U Zagrebu, ovom današnjem, s oronulim fasadama i opipljivom atmosferom beznađa, u kojem se ljudi osjećaju nemoćno, prevareno i pomalo otupljeno, počele su nestajati prostitutke i djeca. U tom istom Zagrebu prostitucija je legalna, muškarci željni neobveznog seksa odlaze u zabačene javne kuće kičastih naziva, dahću nad tijelima mladih djevojaka i potom se vraćaju u običnost svojih života. U vremenskom rasponu od dvije godine, u tom istom Zagrebu, nestaje tridesetak djece između osam i dvanaest godina i nikako im se ne može ući u trag. Što bi se reklo, kao da ih je crna zemlja progutala. Na scenu ovakvih neobičnih i morbidnih neprilika stupaju tri inspektora, tvrde policijske njuške, poznate po svojoj beskompromisnosti. Javorin, kojeg povlače iz Istre, poznat je po svom raskrinkavanju lanca pedofilije i vezama s Vatikanom. Tica je udarna igla Odjela za ubojstva, samac s Kruga koji utjehu traži u društvu dama za jednu noć, a Pub je jednom nogom već zabrazdio u paranormalno. Ovo je skraćena i pojednostavljena verzija kriminalističkog romana „Noć vještica“ kojeg je napisao istarski pisac spekulativne fikcije Saša Šebelić i hvata tek djelić atmosfere i sadržaja koji se može naći među 176 stranica knjige. „Propuštene prilike, izdan narod, organizirano bezvlađe, nejednake šanse i zemlja bez gospodara, eto takvo je to mjesto. One traže zemlju napuštenu od svih, od sebe same, od ljudi, od zakona. Od svih osim uguznika koji sišu i sišu. Nema gospodara pa se zlo budi i uzima ono što mu pripada. One se bude i najavljuju dolazak, vjerojatno njegov“, pojašnjava u romanu gorštak Juraj koji je pola života proveo boreći se s nadnaravnim pojavama, a nešto prije toga je bio policajac koji je radio na jednom opakom slučaju. A „one“ o kojima priča nisu nitko drugi nego vještice. Baš kao u bajkama, izgledaju kao ružne babetine obučene u dronjke, smucaju se po šumama, a najveća gurmanska poslastica im je dječje srce. Kad djetetu pojedu srce, od njegove kože naprave torbicu u kojoj drže halucinogene i otrovne trave koje daju svojim žrtvama, a ako je s djetetom odrasla osoba, nju nemilosrdno zakolju. Ove bradavičaste spodobe koje izazivaju nesreće u narodu su poznate kao štrige, irudice i coprnice, a tipičan habitat su im raskrižja, obližnje planine, blizina bunareva i mlinova.

 | Author:

Šebelić iza sebe ima 9 znanstveno-fantastičnih romana i mnoštvo kratkih priča. U svojoj prozi ne libi se kritizirati društveno-političku situaciju, a protagoniste najčešće smješta u lokalno okružje. Romanom „Noć vještica“ u područje nadnaravnog ulazi oprezno, sa skepsom, vješto vežući insinuacije koje ima o paranormalnim pojavama sa stvarnim svijetom, onom u kojem nema ničega osim običnih ljudi i običnih problema. Svakoj novoj informaciji koju inspektori otkriju pristupa sumnjičavo, sporo, tražeći najprije logično objašnjenje. Šebelićev stil je odmjeren, ispoliran, domišljat, ali i humorističan. Tako svjetla grada vjetar vija kao vrag grešnu dušu, političari su kravatirane njuške, a zeleni fascikl koji viri iz ladice izgleda poput ogavne žabetine. Atmosferu jeze gradi polagano, ne pretjerujući s elementima horora, a sve spekulativne navode o vješticama podebljava povijesnom građom. Na sceni drži barem desetak likova, od trojice inspektora, ubijenih prostitutki, prefrigane madame iz javne kuće, vozača koji je autobusom prevozio nestalu djecu, dečka kojeg su vještice naumile postaviti za vrhovnog vješca, pa do visoko rangiranih vještica koje žive svoje gradske živote. Priče svih likova s vremenom se sastaju i donose širu sliku o postojanju zlih i nadnaravnih pojava koje u svijesti običnih ljudi izazivaju jezu. Iako neizravno, autor čitatelju daje do znanja da njegovi inspektori nemaju posla s vješticama iz bajki, nego sa stvarnim osobama koje nanose zlo i koje su zapravo demonske pojave. U tome smislu, Šebelić je čvrsto na zemlji, ne ispisuje bajku nego morbidnu slutnju o velikom zlu koje se poput crnog oblaka spustilo nad grad. Kad bi se ova priča, koja je izvedbeno na vrlo visokoj razini, susrela s jednako vještom redateljskom palicom, medvedgradske vještice i njihove nadnaravne moći mogle bi zaživjeti kao sjajna kriminalistička serija u kojoj se svijet obavještajnih i političkih struktura sastaje s paranormalnim pojavama.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.