U Šebelićevom romanu se svijet obavještajnih i političkih struktura sastaje s paranormalnim pojavama

Priča ide otprilike ovako. U Zagrebu, ovom današnjem, s oronulim fasadama i opipljivom atmosferom beznađa, u kojem se ljudi osjećaju nemoćno, prevareno i pomalo otupljeno, počele su nestajati prostitutke i djeca. U tom istom Zagrebu prostitucija je legalna, muškarci željni neobveznog seksa odlaze u zabačene javne kuće kičastih naziva, dahću nad tijelima mladih djevojaka i potom se vraćaju u običnost svojih života. U vremenskom rasponu od dvije godine, u tom istom Zagrebu, nestaje tridesetak djece između osam i dvanaest godina i nikako im se ne može ući u trag. Što bi se reklo, kao da ih je crna zemlja progutala. Na scenu ovakvih neobičnih i morbidnih neprilika stupaju tri inspektora, tvrde policijske njuške, poznate po svojoj beskompromisnosti. Javorin, kojeg povlače iz Istre, poznat je po svom raskrinkavanju lanca pedofilije i vezama s Vatikanom. Tica je udarna igla Odjela za ubojstva, samac s Kruga koji utjehu traži u društvu dama za jednu noć, a Pub je jednom nogom već zabrazdio u paranormalno. Ovo je skraćena i pojednostavljena verzija kriminalističkog romana „Noć vještica“ kojeg je napisao istarski pisac spekulativne fikcije Saša Šebelić i hvata tek djelić atmosfere i sadržaja koji se može naći među 176 stranica knjige. „Propuštene prilike, izdan narod, organizirano bezvlađe, nejednake šanse i zemlja bez gospodara, eto takvo je to mjesto. One traže zemlju napuštenu od svih, od sebe same, od ljudi, od zakona. Od svih osim uguznika koji sišu i sišu. Nema gospodara pa se zlo budi i uzima ono što mu pripada. One se bude i najavljuju dolazak, vjerojatno njegov“, pojašnjava u romanu gorštak Juraj koji je pola života proveo boreći se s nadnaravnim pojavama, a nešto prije toga je bio policajac koji je radio na jednom opakom slučaju. A „one“ o kojima priča nisu nitko drugi nego vještice. Baš kao u bajkama, izgledaju kao ružne babetine obučene u dronjke, smucaju se po šumama, a najveća gurmanska poslastica im je dječje srce. Kad djetetu pojedu srce, od njegove kože naprave torbicu u kojoj drže halucinogene i otrovne trave koje daju svojim žrtvama, a ako je s djetetom odrasla osoba, nju nemilosrdno zakolju. Ove bradavičaste spodobe koje izazivaju nesreće u narodu su poznate kao štrige, irudice i coprnice, a tipičan habitat su im raskrižja, obližnje planine, blizina bunareva i mlinova.