Veliki su ovo mali tekstovi, velikoga malog čovjeka

Postoji miris koji mi kontinentalci doživljavamo mirisom mora, uz koji je povezan osjećaj ispunjenja i neodređenog zadovoljstva, a taj miris zapravo je miris smilja. Ono što je smilje za doživljaj svega što u jednom osjetu definira nešto tako široko kao što su sjećanja na sva ljetovanja i brojne lijepe trenutke, to je Karel Čapek (uz još poneke autore) za osjećaj slavne češke književnosti, ispunjene blagošću, toplinom i humorom. Jer misliti na vrhunsku češku književnost znači uvelike misliti (i) na Čapeka, širem čitateljstvu zanimljivog i po tome što je u drami “R. U. R. (Rossum’s Universal Robots)” prvi koristio riječ robot (od češke riječi robota, hrvatski rabota), koja se pripisuje njegovu bratu Josefu. Kako u pogovoru prvom hrvatskom izdanju knjige nazvane po spomenutoj drami (uz koju je objavljena i drama “Slučaj Makropulos”, a knjigu su 2018. objavile Artikulacije), piše Matija Ivačić, Čapek je ne samo jedno od najvećih imena svjetske književnosti, klasik fantastične književnosti, autor sedam puta nominiran za Nobelovu nagradu, nego i, u doba Münchenskog sporazuma 1938. kojim je Trećem Reichu priznato pravo pripojenja Sudeta, moralni oslonac naroda na kojeg se vodila medijska hajka i kome se prijetilo. Kad je na Božić iste te 1938. godine umro od upale pluća, najvažnije nacionalne kulturne institucije, Narodno kazalište i Nacionalni muzej, zbog njegova upozoravanja na fašizam nisu mu željele organizirati sprovod bojeći se da bi mogao prerasti u protunacističke demonstracije (pa je sprovod organizirao opat strahovskog samostana). Kad su nacisti u neznanju sljedeće godine došli po njega, Čapek je već bio mrtav. Naravno, njegova književnost nadživjela je ne samo nacizam, nego i komunizam, a živi i danas, što potvrđuje ovo izdanje.