Babylon Berlin vs. Volker Kutscher: Pokazao sam vam njemački put u Treći Reich

BestBook: U seriji su primjetni utjecaji angloameričkih filmova i serija, a gledateljima po tematici i atmosferi odmah na pamet pada usporedba s filmom ‘Cabaret’ Boba Fossea i Fassbinderovom serijom ‘Berlin Alexanderplatz’. Tko su vaši literarni prethodnici? Koji su autori na vas najviše utjecali?

Nemam konkretne uzore, mislim da se takva vrsta utjecaja stvara na podsvjesnoj razini. Erich Kästner je pisac čijoj se lakoći pisanja divim. U smislu pripovijedanja na duge staze, televizijska serija ‘Sopranos’ je za mene predstavljala neku vrstu iskustva koje me je probudilo. David Chase je stvarno pokazao kako je moguće kvalitetno i sofisticirano ispričati dugačku priču, daleko od istrošenih dramaturških konvencija.

BestBook: Napisali ste osam romana o Gereonu Rathu čija se radnja odvija između 1929. i 1936. - u svakom romanu po jedna godina. Pišete li ili planirate nastavke?

U planu su još dva romana. Čitav projekt završava s godinom 1938. Tek moram ispričati priču o pogromima u studenom te godine, poznatima kao ‘Kristalna noć’. Ta noć, u kojoj su diljem Njemačke gorjele sinagoge, Židovi otimani i ubijani, njihove trgovine i stanovi uništeni i opljačkani, po mojemu mišljenju obilježava prijelomnu točku kraha jedne civilizacije. Također je to i logičan kraj jednoga procesa, koji uvijek započinje isključivanjem i diskriminacijom ljudi, kojima je zapriječeno da budu dio društva, i uvijek se nastavlja maltretiranjem, koje u konačnici dovodi do njihova ubojstva.

Wikipedia

BestBook: Rođeni ste u zapadnom dijelu Njemačke i živite u Koelnu, gdje je odrastao i vaš fiktivni detektiv Rath prije nego što je došao u Berlin. Koliko se razlikuju mentaliteti ljudi iz Porajnja od pruskog mentaliteta glavnoga grada? Postoji li danas zaseban mentalitet Berlinčana? Postoji li jedinstveno, integrirano njemačko društvo?

Mislim da tako nešto kao što je u potpunosti integrirano društvo ne postoji nigdje. Kretanje u tom smjeru je trajan proces, a taj je proces jedino moguć u demokraciji. Samo je u demokraciji moguće uspostaviti ravnotežu između različitih uvjerenja i svjetonazora koji postoje u društvu. Diljem Njemačke postoje velike razlike u mentalitetima, svaka je regija malo drugačija od ostalih. Berlin nije Njemačka. On to nije bio ni 1933. - inače bi Njemačka postala komunistička, a ne nacistička država. Najveća razlika između Berlina i Koelna je ta da je Koeln katolički grad, a Berlin protestantski. Zato je Gereon Rath zauvijek ostao stranac u distanciranom Berlinu, u kojemu se ne održavaju karnevali i ljudi se ne upuštaju tako lako u razgovore kao u njegovu rodnom Koelnu. Ali postoje i neke sličnosti: oba mjesta su proleterski 40 41 gradovi, što se također odražava u mentalitetu - u oba postoji jedna izravnost u načinu ophođenja koju se ponekad percipira kao neprijateljski stav.

BestBook: Primijetio sam da u romanu ‘Jedan neriješen slučaj’ često spominjete da u zapadnom dijelu Berlina žive bogatiji građani, a u istočnom siromašni radnici. Je li tako doista bilo 1929. godine ili je to vaša metafora?

Već 1929. bogatiji dijelovi grada većim su se dijelom nalazili na zapadu, osobito u jugozapadnom Berlinu. Postojale su neke rezidencijalne četvrti s vilama bogatih na istoku, npr. u Pankowu, ali najbogatiji su živjeli na zapadu, u Charlottenburgu ili u palačama u Grunewaldu, Wannseeu, Zehlendorfu i Lichterfeldeu.

BestBook: Jedna od ključnih pozadinskih tema vašeg romana su i napadi na demokratski poredak Weimarske Republike s ljevice i s desnice. Kroz svoja ste istraživanja dobro proučili to razdoblje. Je li, po vašemu mišljenju, Weimarska Republika imala šanse za opstanak? Je li povijest mogla krenuti u nekom drugom smjeru?

Nemoguće je predvidjeti tijek povijesti. Ponekad slučajna preklapanja izazovu promjenu i učine nešto mogućim. Naravno, Weimarska Republika nije morala završiti na tako tragičan način. Da nije bilo gospodarske krize, da Gustav Stresemann nije umro 1929., Nijemce je možda bilo moguće postupno uvjeriti u prednosti demokracije i povijest je mogla krenuti sasvim drugačijim putem. Nikad to nećemo znati. Stresemann je bio važan političar koji je mnoge nacionalistički nastrojene Nijemce uspio vezati uz ideju Republike. U povijesti nema sigurnih ishoda.

Screenshot

BestBook: Posljednjih godina vidimo da diljem svijeta ponovno jačaju radikalne političke ideje, a u mnogim zemljama društvo je snažno podijeljeno, sve do granice fizičkih sukoba - najekstremniji primjer nedavno smo vidjeli u Washingtonu. U tome smislu koliko je danas snažna ideja demokracije? Koliko je snažna njemačka demokracija? Možemo li zamisliti da se ponove tridesete godine 20. stoljeća?

Demokracija je snažna samo onoliko koliko su snažni ljudi koji je brane. Moramo braniti demokraciju, demokraciju se ne smije uzimati zdravo za gotovo. Ali ne vjerujem da je moguće ponavljanje scenarija tridesetih, zapravo uopće ne vjerujem u ideju da se povijest ponavlja. Ali povijest nam može poslužiti kao upozorenje. A 1933. godina nam pokazuje da indiferentnost nije ništa manje opasna od otvorenog neprijateljstva prema demokratskom ustroju i vladavini prava.

BestBook: Svijet se danas suočava s novim oblicima podjela - pandemija je otvorila Aladinovu pećinu antivakserske histerije, bujaju razne teorije zavjere, sve se manje cijene znanost i razum, čini se da je društvena solidarnost u povlačenju... Kako možemo prevladati te podjele?

Jedan od najvećih problema današnjice je to što sve više ljudi informacije dobiva iz opskurnih izvora na internetu umjesto da poslušaju što im govori odgovorno istraživačko novinarstvo. Funkcionalni mediji, čija se riječ poštuje, s funkcionalnom i cijenjenom državnom vlašću, ključni su elementi svake demokracije. Ljude koji se bave teorijama zavjere nije moguće uključiti u racionalni dijalog. Na nesreću, ni sam ne vidim kako to zaustaviti i prevladati podjele koje nastaju. U svakom slučaju, potrebno nam je puno strpljenja. I možda bismo trebali razmisliti kako one koji na internetu šire opasna sranja natjerati da za to snose odgovornost.