Vrijeme velikih opernih diva prošlo je prije trideset godina

Giorgio Surian, nacionalni operni prvak, nedavno je prvi put u životu sjeo u uredsku fotelju. Formalno, jer je nedavno imenovan novim ravnateljem zagrebačke Opere HNK zamijenivši na tome mjestu dojučerašnjeg maestra Marcella Motadellija. Doslovno, jer za uredskim stolom mora dobro uroniti u problematiku repertoara na završetku sezone i prionuti planiranju nove uz mnoga ograničenja. Ovo je Surianov prvi upravljački posao u životu i nešto posve novo u njegovoj raskošnoj međunarodnoj karijeri. A operna karijera ovog Riječanina počela je njegovim debijem 1977. u operi “Zrinjski” u riječkom HNK. Mladi bas-bariton, tad 24-godišnjak, nakon vrlo uspješne prve uloge Sulejmana u “Zrinjskom” odlazi na natjecanje verdijanskih glasova 1978. u Bussetu, a potom i na audiciju u milanskom Teatru alla Scala, u kojem tri godine studira, ali i nastupa. Gdje sve Surian nije nastupao tijekom studija: od komornih opera do koncerata različitih sastava, radio je mnogo i s puno strasti, zbog čega je 1980. debitirao u Scali s Beethovenovim oratorijem “Krist na Maslinskoj gori”. Od tada počinje njegova, spomenuli smo, raskošna međunarodna karijera tijekom koje je ostvario više od 160 (!) basovskih i bas-baritonskih uloga na gotovo svim relevantnim svjetskim opernim adresama, gdje ga je pratila reputacija izuzetnog, “nevjerojatnog”, raspona glasa. I to doista treba znati prije nego što se upoznamo s motivacijom i idejom upravljačkog posla ovog opernog umjetnika koji je došao u zagrebačku Operu, gdje su se problemi nagomilali do te mjere da je njegov dolazak doslovno dočekan kao spasonosan. I to srdačno, unisono. Takav nam je barem prvi dojam dok ulazimo u prostore zagrebačke nacionalne kuće, tu se uvijek u zraku točno osjeti kakva je konstelacija trenutka i kakav spleen vlada. Svaki je trenutak u teatru varljiv, naravno, zbog čega novog ravnatelja svečano pitamo kako se, onako ljudski, osjeća u ovoj situaciji.