Kultura
1472 prikaza

YU grupa - bend koji je nadahnuo i Bregovića i sve domaće klince

YU grupa
Bend utemeljen još 1970., za razliku od ostalih domaćih kolega, rokao je po svome i nije oponašao nikoga

Za koncertnu promociju edicije Ultimate Collection u Tvornici 19. 5. Croatia Records sastavila je pomalo neobičnu kombinaciju. Uz Parni valjak, Nenu Belana i Opću opasnost, na pozornicu je izašla legendarna beogradska YU grupa. Najstariji balkanski rock bend utemeljen 1970. započeo je karijeru u kući PGP RTB, ali tek je Jugoton ispravno procijenio koliko daleko može dobaciti obiteljski projekt braće Jelić. Njihov debitantski album iz 1973., podebljan hitovima "Crni leptir" i "Čudna šuma", zapamćen je kao prvi rokerski bestseler u ovim krajevima. YU grupa je te godine prodala 30.000 LP ploča što je za sve zainteresirane bio konačan dokaz izvanrednog komercijalnog potencijala autentične domaće rock muzike, a za njezina sarajevskog sljedbenika Gorana Bregovića možda najjača motivacija da krene u avanturu s Bijelim dugmetom.

Prije YU grupe ovdašnji električarski sastavi nadmetali su se u oponašanju britanskih ili američkih uzora te što bržem skidanju svjetskih hitova, a samo su rijetki, poput Indexa i Grupe 220, uspjeli sagraditi solidan repertoar od autorskog materijala. Virtuozni gitarist Dragi Jelić, rođen 1947. u Kraljevu, i njegov pet godina stariji brat Žika na bas gitari zajedno su prošli kroz nekoliko renomiranih beogradskih reproduktivnih sastava iz '60-ih. Iza posljednjeg nazvanog Džentlemeni ostalo je nekoliko singlica u katalogu PGP RTB-a što je bila važna preporuka kad su Dragi i Žika došli s idejom novog benda koji će svirati samo vlastite pjesme. Kornelije Kovač predložio je ime Idejni posed, koje nikome nije dobro sjelo, pa je popularni beogradski DJ Zoran Modli anketirao posjetitelje njihova premijernog koncerta i donio im papirić na kojem je pisalo YU grupa.

U početnoj postavi s orguljašem Miodragom Okrugićem i bubnjarom Veliborom Bogdanovićem snimili su hard rock singl "Nona" inspiriran kosovskim narodnim melosom. Kad se ploča zavrtjela na Radio Beogradu, cijela naklada je rasprodana, ali PGB RTB nije pokazao interes za reizdanje pa ih je beogradski zastupnik Jugotona vrlo brzo nagovorio da promijene izdavača. Umjesto Okrugićevih Hammond orgulja ubacili su još jednu solo gitaru koju je svirao Miodrag Bata Kostić, navučen na hard rock koliko i Dragi Jelić, a još bolje upućen u folklorne motive južne Srbije, Kosova i Makedonije. Za B stranu trećeg singla "U tami disko kluba" odabrana je njegova pretežno instrumentalna skladba "Kosovski božuri", s kojom je YU grupa potpuno usavršila zvuk takozvane balkanske gitare i privukla znatno širu publiku.

Jugoton je zaključio da su zreli za album, ali braća Jelić najprije su morali presložiti bend jer su ih iznenada napustili Kostić i Bogdanović. Iz Pop mašine doveli su prvoklasnog bubnjara Rašu Đelmaša, no Batu Kostića nikako nisu mogli zamijeniti pa su nastavili kao trio. Za ove vrhunske muzičare tekstovi pjesama uvijek su bili u drugom planu pa je Žika Jelić sam istaknuo kako su imali mnogo tupih i glupih stihova, ali prvi album donio je zanimljivu promjenu. Većinu tekstova na toj ploči potpisao je Dragan Nedimović, koji je bio poznatiji kao atletičar nego kao pjesnik, ali je opus YU grupe obogatio neobičnom rokerskom basnom "Čudna šuma" i mračnim psycho-bluesom "More" koji govori o samoubojstvu. No sve je nadmašila balada "Crni leptir" koju je napisao Dragi, otpjevao Žika, a skinuo svaki klinac koji je u to doba uzeo gitaru u ruke.

Iz tradicionalnih uporišta u Srbiji i Makedoniji brzo su napredovali prema zapadnim krajevima i osvojili publiku na ljubljanskom Boom Festivalu, a jedanput su dobacili čak do Londona. Otišli su samo u šoping, po novu opremu i scensku garderobu, no diskografska kuća CBS sredila im je svirku u najprestižnijem londonskom klubu Marquee. Boravak je produljen, napravljene su demo snimke prema svjetskim standardima, pregovaralo se o turneji s vodećim američkim blues rock sastavom Allman Brothers Band, ali doma su ih čekale rasprodane dvorane pa su se odlučili vratiti. Do kraja '70-ih snimili su još četiri albuma, no veliku ulogu zadržali su prije svega kao moćan koncertni bend. Tek ih je novi val potisnuo u drugi plan, a onda im se '81. dogodila nesreća u kojoj je izgorio kombi s opremom, dok je Žika bio gadno opečen.

YU grupa se povukla sa scene do '87., kad je stari fan Goran Bregović uspio uvjeriti braću Jelić da je došlo vrijeme za njihov come back s novim etno rock materijalom. Povratak su obilježili hitovi "Od zlata jabuka" i "Dunavom šibaju vetrovi", kao i koncertni album "Legende YU rocka" snimljen na zajedničkoj turneji s Indexima, Korni grupom, Timeom, Dragom Mlinarcem i R. M. Točkom. Da Zagreb nije zaboravio YU grupu pokazao je lanjski koncert u Vintageu koji je trajao gotovo tri sata.(Najtrajniju posvetu YU grupi napravio je Koja obradom 'Čudne šume’ na albumu Discipline kičme 'Svi za mnom’. Poslije toga se Dragi Jelić pridružio Disciplini na snimanju jedne od verzija Kojine 'Dečje pesme’. )

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.