Žao mi je kad vidim koliko se mi međusobno koljemo oko političkih trivijalnosti

Kad biografija jedne nagrađivane književnice počinje s “Osječanka, rokerica, darkerica, grliteljica i zaštitnica stabala, pasa, nejakih, svih živih, pasionirana čitateljica crnih kronika i analitičarka psihoza, trauma i oblaka”, jasno je da se radi o originalnoj i kreativnoj osobi koja se ne uklapa u tradicionalne konvencije. Svojim knjigama, a napisala je dosad osam romana (od kojih dva za mlade), pet zbirki poezije, tri zbirke kratkih priča, zbirku eseja i dvije slikovnice za djecu, osječka književnica Ivana Šojat (1971.) pozicionirala se unutar korpusa hrvatske književnosti kao jedan od najvažnijih suvremenih literarnih glasova, cijenjena, relevantna i plodna autorica koja se ne libi zahvaćati u bolne teme naroda, nacija, geografije i povijesti, razbijajući tabue, demistificirajući mitove, uporno iskoračujući iz općeprihvaćenih kalupa vrijednosnih stavova i moralnih kodifikacija. Valjda u želji da o svijetu dozna što je moguće više, sudjelovala je u ratu, glačala rublje za druge, bila sudski tumač u Belgiji, vozila se u tenku i oklopnom transporteru, naučila jahati konje, penjala se po brdima, učila mačevanje, vrtlarenje, veslanje, pecanje, kopala po arhivima i zemlji, družila se s travarima, biciklom zalazila u ritove, pjevala u rock grupama, ali i opernom zboru HNK u Osijeku. Trenutačno radi i prevodi s francuskog i engleskog.
I nedavno je objavila novu knjigu, “Sama” (2022., Naklada Ljevak), najosobniju dosad, koja obuhvaća jednu od kompleksnijih književnih tema, onu rastave braka, nasilja u odnosima, ali i pozicije žene unutar svih tih tektonskih pomaka.