Zar se iz mog životnog puta ne vidi da nisam ništa tipično?

Kada je prije dvije godine na natječaju V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman pobijedila crnogorska spisateljica Olja Knežević, njezina knjiga “Katarina, Velika i Mala” uvela je na velika vrata u hrvatsko književno polje čvrst, precizan i izvanredno zanimljiv književni glas i njegove punokrvne, kompleksne ženske likove koji pokušavaju živjeti i pronaći sebe u kompliciranim vremenima i kompliciranim prostorima čijoj geopolitičkoj povijesti i sami pripadamo. Olja Knežević nije ni tad bila posve nepoznata domaćim čitateljima: njezina knjiga “Milena & druge društvene reforme” (2011.) u Hrvatskoj je objavljena 2012., a objavila je i zbirku priča “Londonske priče juga” (2013.), u kojoj je okupila kolumne koje je pisala za magazin Art. U izdanju nakladnika Hena com upravo je objavljena njezina knjiga “Gospođa Black” (2015.), pripovjedački raskošan roman o traumi bezdomnosti koja se poput goleme vode prelijeva iz nutrine, iz želuca i srca, stihijski noseći svoju junakinju ulicama Londona i Podgorice u potrazi za strašću, uzbuđenjem, pustolovinom, ali ponajprije za utočištem, “domom” – za mjestom bezuvjetnog prepoznavanja u drugome kakvo dolazi samo iz zajedničkog sjećanja, iz one vrste razumijevanja kolektivne intimne i društvene povijesti koja se u nas upisuje rođenjem na istome mjestu, u istom vremenu. Za Olju je to mjesto Crna Gora, gdje je rođena 1968., a već kao gimnazijalka otputovala je u Kaliforniju, gdje je maturirala. Diplomirala je na engleski jezik i književnost u Beogradu pa se nakon niza freelance prevoditeljskih poslova, novinarske karijere i rada u školi preselila u London, gdje je živjela deset godina. Tamo je i počela pisati – na magisteriju kreativnog pisanja na koledžu Birkbeck, gdje su se prvi put počele pojavljivati “njezine žene” – snažni, slojeviti ženski likovi koji se ustrajno opiru nametnutim vrijednostima, hrabro se hrvajući s demonima odrastanja u kaotičnom patrijarhalnom društvu zapadnog Balkana, plaćajući pregolemu cijenu za svaku od svojih teško izvojevanih sloboda. I “Gospođa Black” je takva: žena koja jednu neslobodu plaća drugom, nastojeći u košmaru sjećanja, nostalgije i trauma prošlosti sačuvati svoju cjelovitost i ženski integritet. Izvanredno dinamična, istodobno bolno realistična i lirski 38 39 intimistička knjiga, “Gospođa Black” pisana je u najboljem duhu vrhunske anglosaksonske književnosti. Roman je to o pripadanju, obitelji, roditeljstvu, prijateljstvu, ljubavi, strasti i, iznad svega, ljudskosti. U povodu izlaska hrvatskog izdanja romana s autoricom razgovaramo o njezinim junakinjama i njihovim borbama – jesu li te borbe i njezine borbe?