Američki pisac horora Howard Phillips Lovecraft (1890.-1937.) bio je za života gotovo potpuno nepoznat široj javnosti. Premda je čitavog odraslog života objavljivao priče - uglavnom u specijaliziranim pulp horor časopisima poput “Weird Talesa” - te radio kao novinar i urednik, nikada svojim pisanjem nije uspijevao zarađivati dovoljno da bi pokrio životne troškove i često se oslanjao na velikodušnu pomoć prijatelja i rodbine. Kolege pisci nisu ga osobito cijenili. Komentirajući njegov opus, jedan je kritičar napisao da je “jedini istinski horor u većini Lovecraftove fikcije horor lošeg ukusa i loše umjetnosti”.
Ipak, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća njegovo je djelo prošlo kroz temeljitu revalorizaciju i danas se Lovecrafta smatra jednim od najvažnijih autora nadnaravne horor fikcije. Njegovo nasljeđe vidljivo je u brojnim područjima suvremenog horora i SF-a, a najgorljivije ga čuva “H. P. Lovecraft Historical Society”, udruga Lovecraftovih obožavatelja koja snima filmove i audio drame, te objavljuje knjige, društvene igre i glazbene albume povezane s njim i njegovim izmaštanim svjetovima.
Pod egidom “Dark Adventure Radio Theatre”, udruga je u posljednjih dvadesetak godina objavila na desetke radio drama po uzoru na “Rat svjetova” Orsona Wellesa, drame iz tridesetih godina koja je uvjerila tisuće Amerikanaca da je upravo u tijeku invazija izvanzemaljaca. “H. P. Lovecraft Historical Society” svojim radio dramama nije uspio do te mjere uzbuniti američku javnost, ali je svojim ustrajnim djelovanjem održavao njezino zanimanje za Lovecrafta. Pošto je adaptirala gotovo sva njegova važnija djela, udruga se u posljednje vrijeme okrenula autorima kojima se Lovecraft divio i s kojima je dijelio umjetničku poetiku. U tom je kontekstu nedavno objavila radio dramu “The Iron Maiden” prema motivima iz novele “Venera Ilska” francuskog pisca iz 19. stoljeća Prospera Merimeea.
Premda su djelovali u različitim vremenima i u različitim društvenim okruženjima, Lovecraft i Merimee imaju puno toga zajedničkog. Obojica su u svojim djelima istraživala nadnaravno, stvarajući specifičnu mitologiju temeljenu na lokalnom folkloru. Njihove priče sadrže gotičke elemente - stare ruševine i uklete dvorce, duhove i utvare, tajanstvene natprirodne pojave i drevna prokletstva - a protagonisti njihove literature često prolaze kroz duboke psihološke konflikte, ponekad zapadajući u ludilo. Merimeeova priča “Venera Ilska” odličan je primjer te poetike. Radnja te horor priče iz 1837. odvija se u malom selu po imenu Ille u južnoj Francuskoj. Narator priče, arheolog, dolazi u posjet gospodinu de Peyrehoradeu, lokalnom ugledniku koji je u okolici sela pronašao savršeno očuvanu brončanu statuu starorimske božice Venere u prirodnoj veličini. Peyrehoradeov sin Alphonse upravo se priprema za vjenčanje s lokalnom ljepoticom, a dan uoči svečanog događaja iz šale je stavio vjenčani prsten na prst brončanog kipa. Kad se kasnije vratio da bi ga uzeo, šokiran shvaća da statua Venere ima čvrsto stisnutu šaku. Sljedećeg jutra Alphonse je pronađen mrtav, smrskane glave, u naručju brončane statue. Narator odlazi iz sela prestravljen događajima kojima je svjedočio, a prestravljeni su i čitatelji napete Merimeeove romantično-mistične proze.
H. P. Lovecraft
H. P. Lovecraft u svojoj je literaturi otišao i nekoliko koraka dalje, uključivši u svoje priče - napisao ih je stotinjak - elemente znanstvene fantastike i ezoterije svih vrsta. Svoja je djela uglavnom smještao u fiktivnu verziju istočne obale Amerike suočene s civilizacijskim kolapsom, a u njegovu se opusu mogu naći drevne misteriozne civilizacije, moćna božanska bića, druge dimenzije, zabranjena znanja i napušteni gradovi. Najpoznatiji je ipak po stvaranju imaginarnih univerzuma u kojima vladaju nepojmljive sile potpuno indiferentne prema čovjeku. Lovecraftova ideja kozmičkog horora pretpostavlja da je čovječanstvo potpuno beznačajan dio svemira i da bi u svakom trenutku moglo biti uništeno. Ta ideja provlači se kroz brojne njegove priče, no najjasnije je opisana u njegovoj najpoznatijoj priči “Zov Cthulhua”, temeljnoj priči čitavog kompleksa “mitova o Cthulhuu” smještenih u istoimeni Lovecraftov literarni svemir.
Mitovima o Cthulhuu ime i oblik dao je američki pisac i antropolog August Derleth - suradnik i štićenik H. P. Lovecrafta - kako bi opisao mitološko okruženje koje je stvorio Lovecraft a koje su koristili i proširili brojni njegovi književni nasljednici. Riječ je o nizu međusobno povezanih priča, koncepata i mitologija koje se bave drevnim kozmičkim entitetima i njihovim utjecajem na ljudski rod. Prvi puta opisan u već spomenutoj priči objavljenoj 1928. u časopisu “Weird Tales”, Cthulhu predstavlja divovsko čudovišno stvorenje s krilima, kandžama i glavom nalik hobotnici, koje leži uspavano u podvodnom gradu čekajući da se probudi i ponovno zavlada svijetom. Lovecraftovim svemirom lutaju i druga bogolika stvorenja starija od ljudske civilizacije - poput Nyarlathotepa, Yog-Sothotha, Azathotha i Shub-Nigguratha - kojima je zajedničko da posjeduju goleme moći i potpunu ravnodušnost prema sudbini čovječanstva. Tu je i fiktivna enciklopedija drevnih znanja i rituala koju je napisao legendarni mudrac Abdul Alhazreda a poznata je pod nazivom “Necronomicon”, zatim tajanstveni vjerski kultovi, imaginarni grad Arkham i sveučilište Miskatonic. Osim Augusta Derletha, mitove o Cthulhuu prenosili su i razvijali pisci poput Roberta E. Howarda i Ramseya Campbella, a od sedamdesetih godina nadalje Lovecraftova vizija počela se širiti i na druge medije: film, televiziju, strip, kasnije i na video igre.
Cthulhu je značajno utjecao na žanrove horora i fantastike, inspirirajući mnoge kasnije autore, a u novije doba ulogu glavnog promotora Lovecraftovih svjetova preuzelo je “H. P. Lovecraft Historical Society”. Osnovana sredinom osamdesetih, ta udruga - prema vlastitom priznanju - želi Lovecraftovo nasljeđe čuvati s “poštovanjem prema izvornom materijalu i poštovanjem prema čovječanstvu”. Što bi ovo potonje trebalo značiti nije sasvim jasno, ali sigurno je da bi se H. P. Lovecraft jako iznenadio kad bi saznao koliki je utjecaj njegovo djelo imalo na kasnije generacije autora i ljubitelja horora, fantastike i SF-a.
On sebe svakako nije smatrao uspješnim piscem. Rođen je 1890. u gradiću Providenceu u američkoj saveznoj državi Rhode Island, u imućnoj obitelji čiji su članovi imali povijest mentalnih problema. Otac mu je hospitaliziran nakon živčanog sloma i umro je u instituciji kad je mali Howard imao samo pet godina. Majka mu je također patila od mentalnih bolesti i prema svom se jedincu ponašala previše zaštitnički. I sam Lovecraft imao je u djetinjstvu niz zdravstvenih tegoba pa je vrijeme ponajviše provodio u krevetu ili u kućnoj biblioteci, čitajući horor priče i klasične romane. Poeziju i kratke priče počeo je pisati još u ranoj mladosti, no tek se u svojim srednjim dvadesetim godinama - nakon što je do kraja iscrpio obiteljsko bogatstvo - ozbiljnije posvetio tom pozivu, objavljujući svoju fantastiku i horore po pulp časopisima. Unatoč opsežnom i šarolikom opusu - pisao je i publicistiku, polemike, filozofske i znanstvene rasprave - živio je vrlo siromašno. Nekoliko godina proveo je u braku koji se raspao zbog financijskih nedaća i njegove nesposobnosti da se prilagodi “normalnom” životu. Čitavog života patio je od anksioznosti, depresije i različitih društvenih fobija. Bio je izrazito usamljen i povučen, s vrlo malo bliskih prijatelja, a navodno je svog mačka nazvao Hitler. Njegovom mentalnom zdravlju nije pomogla ni stalna neimaština i osjećaj neuspjeha koji ga je pratio uslijed nedostatka šireg profesionalnog priznanja. Umro je u dobi od 47 godina od posljedica raka tankog crijeva koji se zakomplicirao zbog kronične pothranjenosti organizma.
