Na naslovnici hrvatskog izdanja “Bogatstva,” debitantskog romana Amerikanca Jakoba Guanzona (dobar prijevod Aleksandre Barlović objavljen je pod egidom Petrinih knjiga), stoji fotografija skulpture nepoznatog autora. Trobojna “Američka vjetrenjača” starinski je vjetrokaz, djeci omiljen papirnati suvenirčić sa sajamskih zabava, tradicija čijom se snagom, prikazuje to i spomenuta fotografija, napaja ideja američkog sna, velike Amerike. U naizglednoj joj suprotnosti stoji ilustracija s izvornika, šaka zgrčena sugestivno, ali dvosmisleno pa promatračevoj interpretaciji ostaje da odluči je li njome, u pravedničkom bijesu, upravo odbačen kamen ili kao ruka utopljenika očajnički traži za što bi se primila.
Narativ romana, pokazat će se, nastaje na sjecištu jedne i druge. Priča ironičnog naslova nastala je na zasadama sna o boljoj budućnosti u velikoj zemlji, a odvija se u kovitlacu nemoćnog bijesa. Ponekad pravedničkog, no najčešće pogrešno usmjerenog.
Naime, kad odjene odijelo i stane pred zrcalo, glavni se protagonist romana Henry Coclly, sin Amerikanke i filipinskog imigranta, osjeća kao Amerikanac. Čak i takvom uređenom, vanjski mu svijet daje do znanja da Amerikanac ipak nije - bivšem zatvoreniku, najamnom radniku čije je prijevozno sredstvo dotrajali kamionet, posljednjih mjeseci pretvoreno u dom za njega i osmogodišnjeg mu sina, u svijet se ne otvara prozor. Tek prorez. Možda prozorčić. U želji da skučenost naglasi Guanzon, i sam potomak filipinskih i švedskih imigranata, roman otvara scenom u McDonald’su, a nekatarzični svršetak odvija se u Walmartu, obilježavajući tako mjesta koja će sam autor nazvati “dnevnim boravcima zadnjih redova američkog društva”. Uostalom, na put u restoran brze prehrane su i krenuli kako bi dostojno proslavili Juniorov rođendan. Dok se dječak spušta toboganom, otac će, da kasnije zavara glad, u džepove nagurati paketiće kečapa i planirati bezbrižnu noć u motelskoj sobi jer dječak je barem te slavljeničke večeri zaslužio pravi krevet, toplu kupku i cjelovečernji film na kabelskoj. No nije rijetkost da želje premaše stvarnost pa nesretne okolnosti od dvojca učine bjegunce i prisile ih na još jednu noć na kotačima. Dan koji će uslijediti, ujedno glavna fabularna linija romana, dekintirana je Odiseja, putešestvija po društvenom dnu i autorov pokušaj crtanja teškoće siromaštva.
Ono, naravno, samo po sebi nije nova tema u korpusu književnosti. Guanzonova inovativnost ocrtava se u teretnosti - umjesto da poglavlja označi klasičnom numeracijom, njihovim nizanjem broji ostatak novca, zveckajućih kovanica u Henryjevu džepu, kao što i prijeđene kilometre broji litrama istočenoga goriva, utrošeno vrijeme propuštenim dolarima. Tako, bez ijednog pravog sukoba oko novca u tekstu romana, autor jasno u središte postavlja uteg financijske neslobode. Kako čitatelj ne bi ostao zakinut za pozadinu priče, Guanzon u slalomu paralelno ispisuje priču Henryjeva odrastanja, pogrešnih procjena njegovih roditelja, životarenjem nakupljenih dugova i mladićeve sklonosti da loše životne okolnosti, poput duga za roditeljsko liječenje, pojača još gorim životnim odlukama pa ovisnost o drogama pretvara u njihovu proizvodnju, što rezultira višegodišnjom zatvorskom kaznom i, u romanu aktualnom, situacijom nezapošljivosti.
Upravo je tu možda i najveća vrijednost ovog društveno osviještenog, ali nimalo stereotipnog ili sentimentalnog romana. Opisujući, bez potrebe za uljepšavanjem, život svojeg protagonista, autor ga mjestimice i antagonizira, istovremeno izazivajući čitateljsku sklonost predrasudama i ukalupljivanju likova u prihvatljive ladice. Ladica nema, poručuje Guanzon, a s ovih se stranica cijedi život.
