Francuska redateljica Julia Ducournau ucrtala se na filmsku kartu u Cannesu već nakon prvijenca “Sirovo” (2016.) objašnjavajući, između ostalog, zašto su dvije osobe u Torontu napustile kino jer njezina namjera u filmu nije šokirati. Njezina je namjera i ono čudovišno u nama prikazati ljudski jer “ionako smo zapravo svi čudovišta”, reći će u jednom intervjuu. Tadašnja recepcija u hrvatskim kinima gotovo je izostala jer se senzacionalni odjek skupo naplaćivao pa je sam film u distribuciju nezavisnih kina došao s popriličnim zakašnjenjem. Stilski i vizualno dojmljiv s dugim kadrovima, kanibalizam tu nije bojište dviju predatorskih sestara za teritorij, nego je riječ, kako će Ducournau istaknuti, o alegoriji opsesije tijelom i izgledom. Vegetarijanska glad uskoro postaje sirova tinejdžerska seksualna i svaka druga nezasitnost. Snimatelj Ruben Impens u svakom nam detalju pokazuje fizičku odurnost zavlačeći se junakinji čak i pod plahtu. Tjelesni horor tu stalno pokušava preko banalnih zapleta prebaciti žanrovsku rampu i ponuditi nam potencijalno propitivanje jednog odrastanja, ali i društvenih stigmi koje prate određene životne odabire.
603
prikaza
Alexija: Antijunakinja kojoj se niz grudi slijeva petrolej
1/7
Mnoštvo identiteta, homoerotike i posljedična empatija tu bi trebali progovarati kroz poprilično plošne likove. Jedini odnos koji imaju jest onaj s vlastitim tijelom
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
