Posada Apolla 11, po povratku na Zemlju nakon prvog spuštanja ljudi na Mjesec 20. srpnja 1969., nekoliko sati morala se zafrkavati s birokracijom. U Honoluluu su 24. srpnja morali opravdati troškove putovanja u inozemstvo, srediti sve formalnosti u vezi carine, čak i ispuniti obrasce o zdravstvenom stanju, da slučajno nisu pokupili kakvu zaraznu bolest tijekom putovanja u egzotične krajeve.
Jer, istini za volju, a logikom državnih birokrata, kud ćeš egzotičnijeg putovanja od onog na Mjesec. Astronaut Buzz Aldrin objavio je svojedobno da mu je najdraža uspomena s tog putovanja vaučer koji je morao ispuniti. U njemu je naveo da je prvo putovao vladinim avionom do Cape Kennedyja, odakle je vladinom svemirskom letjelicom putovao do Mjeseca.
Uredno je naveo da je otamo putovao nazad opet vladinom svemirskom letjelicom, valjda da ne bi ispalo da je svemirska letjelica bila od nekog drugog. Potom nosačem aviona, dalje avionom američkog ratnog zrakoplovstva i naposlijetku vladinim automobilom. Na kraju je naveo da za put od Houstona do Mjeseca i nazad potražuje 33 dolara i 31 cent.
U carinskoj deklaraciji Aldrin je uredno prijavio da su iz inozemstva donijeli uzorke Mjesečevog kamenja i Mjesečeve prašine, kao i to da ne osjeća nikakve zdravstvene probleme, osim lagane mučnine uslijed leta. Carina je napomenula da se eventualne bolesti koje bi se mogle širiti tek trebaju utvrditi. Obrazac je na kraju, kako spada, potpisao carinski inspektor aerodroma u Honoluluu, izvjesni Ernest, prezime je nečitko.
