Krajem studenog aukcijska kuća Christie’s ponudila je na dražbi 54 pohabane stranice žutog papira na kojima je prije više od stotinu godina Albert Einstein pokušavao matematički formulirati svoju opću teoriju relativnosti. Dokument sadrži proračune ispisane crnom tintom i otkriva mnoge stranputice kojima je Einstein morao proći kako bi uobličio teoriju koja je promijenila naše razumijevanje prostora, vremena i gravitacije. Rukopis je uoči dražbe u Parizu bio procijenjen na dva do tri milijuna eura, ali nakon grozničavog nadmetanja na kraju je prodan za čak 11,6 milijuna eura, što je rekordna cijena za neki znanstveni dokument. Iznos koji je nepoznati kupac bio spreman platiti pokazuje da se zanimanje za toga karizmatičnog znanstvenika čak ni u ova neznanstvena vremena ne smanjuje: Albert Einstein i u trećem desetljeću 21. stoljeća ostaje povod trajne globalne fascinacije. U tom smislu ne iznenađuje odluka zagrebačkog izdavača Školske knjige da napokon na hrvatskom, u prijevodu koji potpisuje Dario Hrupec, objavi knjigu “Einstein – njegov život, njegov svemir” iz pera Waltera Isaacsona, sveobuhvatnu biografiju slavnog fizičara, koja je već postala klasik tog žanra. Originalno objavljena 2007., Isaacsonova opsežna knjiga kronološki donosi pregled Einsteinova života. Po formi i nije osobito revolucionarna, no njezin je zahvat najširi mogući, baš kao što i priliči biografskom prikazu čovjeka čiji je genij pridonio razumijevanju najšireg mogućeg raspona svemira: od elementarnih čestica do najudaljenijih galaksija. Einsteinova biografija doista traži biografa opsežne ekspertize i šarolikih interesa. Premda i samo pisanje o njegovim znanstvenim postignućima predstavlja golem zadatak, cjelovita priča o životu genijalnog židovskog fizičara mora uključiti i njegove poglede na politiku, nacionalizam i religiju, njegov utjecaj na kulturu i filozofiju, njegov status globalne ikone, njegove ekscentričnosti i ljudske slabosti, ljubavne afere, obiteljske prilike, prijateljstva.
A sve to uzimajući u obzir i širi kontekst burnih vremena u kojima je Einstein živio: vremena tinjajućeg antisemitizma fin de sieclea i otvorenog tijekom uspona nacizma, vremena dvaju svjetskih ratova, epohalnih promjena i propitivanja novih granica u znanosti, umjetnosti i društvenim odnosima, vremena Bombe i Hladnog rata. Čini se da se za ostvarenje takvoga gargantuanskog zadatka teško mogao naći bolji biograf od Waltera Isaacsona. Taj novinar i povjesničar rođen 1952. u New Orleansu, američki javni intelektualac iz prvog ešalona, koji je diplomirao na Harvardu i Oxfordu, dospio je tijekom svoje karijere biti čelni čovjek CNN-a, glavni urednik časopisa Time, predsjednik nestranačkog Instituta Aspen i profesor povijesti na Sveučilištu Tulane, uz mnoge savjetničke i slične funkcije u američkoj administraciji: spomenut ćemo samo sudjelovanja u vladinu odboru za obnovu Louisiane nakon uragana Katrina, povjerenstvu za američki dijalog s Vijetnamom i odborima za partnerstvo s Palestincima i s muslimanskim svijetom - popis je ionako predugačak. Ipak, Isaacson je još poznatiji po svom publicističkom radu. Napisao je niz uspješnica o raznim povijesnim i političkim temama - poput knjige “Inovatori: kako je skupina hakera, genijalaca i osobenjaka pokrenula digitalnu revoluciju”, koju je također nedavno objavila Školska knjiga - no svakako je najprepoznatljiviji po opsežnim biografijama Henryja Kissingera, Stevea Jobsa, Benjamina Franklina i Leonarda da Vincija, knjigama koje su redom izazvale veliku pozornost javnosti i pokupile niz nagrada. Uglavnom, ako želite da vam netko napiše biografiju, potražite Isaacsona. Ah, da, toga se dosjetio i najbogatiji čovjek na svijetu, Elon Musk, koji je prije nekoliko mjeseci objavio da njegovu prvu autoriziranu biografiju piše – Walter Isaacson.
Najvredniji dragulj u kruni Isaacsonovih publicističkih djela najvjerojatnije je ipak biografija Alberta Einsteina, a autorov pristup pisanju te knjige možda će nam otkriti dio tajne njegova uspjeha. Naime, umjesto da u zahvalama na početku knjige spomene svog srednjoškolskog profesora, tetu iz knjižnice ili svoju užu obitelj, Isaacsonov popis ljudi koji su iščitavali njegov rukopis i davali mu sugestije tijekom rada na knjizi nalikuje na popis “who is who” u današnjoj teorijskoj fizici, filozofiji znanosti i znanstvenoj publicistici, s imenima poput Briana Greenea i Lawrencea Kraussa, ili Murraya Gel-Manna, danas pokojnog nobelovca, koji je, između ostalog, smislio naziv kvark. Prema tvrdnjama Isaacsona, svi su oni – i još deseci drugih stručnjaka sličnog ugleda – davali mudre savjete i ključne primjedbe koje su pridonijele kvaliteti i točnosti teksta. Očito je tijekom života stekao mnogo prijatelja koji su pristali upregnuti svoje intelektualne kapacitete kako bi njegova knjiga bila što bolja. Doduše, spomenuo je i doprinos svoje kćeri Betsy, “koja je, po običaju, pročitala samo odabrane odlomke”. “Sigurnost kojom je dala svoju prosudbu nadoknadila je površnost njezina čitanja”, napisao je Isaacson, iz čega se već može zaključiti da u knjizi “Einstein - njegov život, njegov svemir” ne nedostaje duhovitih opaski. Dakako da je Isaacson nešto i sam odradio: proučio je nove dokumente koji su netom postali dostupni javnosti, mjesecima je kopao po Einsteinovim arhivima u Sjedinjenim Državama i Izraelu, pročitao je nebrojeno mnogo privatnih pisama, koristio se originalnim dokumentima koje je davao prevoditi s njemačkog. Ne moramo ni uspoređivati takav pristup s uvjetima u kojima biografije pišu, primjerice, hrvatski publicisti, da bismo zaključili da Isaacsonova knjiga jednostavno mora biti dobra.
Kakva je, dakle, Isaacsonova knjiga? Podijeljena u 25 relativno kratkih kronološki posloženih poglavlja, knjiga se unatoč ukupno više od 500 stranica izuzetno brzo i lako čita. Informativna je, ali ne davi čitatelja gomilanjem podataka. Baš kao i Einsteinov život, napeta je poput trilera, često je zabavna, a ponekad vrlo duhovita. Poglavlja koja se odnose na Einsteinov znanstveni rad napisana su tako da ih može razumjeti svaki čitatelj koji je imao tri iz fizike u srednjoj školi, što nije uvijek slučaj s popularnoznanstvenom literaturom. Isaacson jako pazi na to da Einsteinovo znanstveno djelovanje prikaže u širem kontekstu vremena, kao kad, primjerice, opisuje rasprave na glasovitim Solvayskim konferencijama u Bruxellesu krajem dvadesetih godina, kad je tvorac teorije relativnosti tvrdoglavo odbijao načelo neodređenosti i druge ideje kvantne mehanike. Ako i ništa nismo znali o Werneru Heisenbergu, Paulu Diracu i Wolfgangu Pauliju, Schroedingerovoj mački, kopenhagenskoj interpretaciji ili EPR paradoksu, u Isaacsonovoj knjizi možda nećemo saznati sve, ali ona je dobar početak. Kad piše o privatnom Einsteinu, Isaacson jednako temeljito istražuje njegove životne okolnosti i osobne motivacije, uvijek pokazujući razumijevanje za genijalnog fizičara, koji je portretiran kao topla, nekonformistička i izuzetno šarmantna osobnost. Einsteinove odnose sa ženama, njegove političke svjetonazore, njegove stavove prema bogu i organiziranoj religiji, Isaacson iscrpno dokumentira eruditskim autoritetom, nikada ne zapadajući u glorificiranje svog protagonista - Isaacsonov Einstein istodobno je i genij i obično ljudsko biće. Ukratko, “Einstein – njegov život, njegov svemir” predstavlja pravi užitak za čitanje i ultimativnu biografiju slavnog znanstvenika: tko želi saznati sve o Einsteinu, ne mora tražiti dalje od Isaacsonove knjige. Hoće li Einsteina i razumjeti, to je već drugo pitanje. Kad je s drugom ženom, Elsom, 1931. putovao po Americi, Einstein se družio i s velikim Charliejem Chaplinom. Dok su obojici jednom prilikom aplaudirali oduševljeni obožavatelji, Chaplin se nagnuo prema Einsteinu i šapnuo mu na uho: “Mene pozdravljaju jer me svi razumiju, a tebe pozdravljaju jer te nitko ne razumije”. Možda ni nakon čitanja Isaacsonove knjige nećemo sasvim razumjeti Einsteina, ali tko nam može zamjeriti, za sve nas on je ipak – ajnštajn!
