Belmondo i Theodorakis - napustila su nas dva velikana

Zlatno doba kinematografije je završeno. Masovna publika seli pred velike kućne TV ekrane i računala, velike glumce zamjenjuju animacije, filmovi se povlače pred serijama kao epovi pred romanima, odlaze zadnji heroji jedne velike ere. Columbia, MGM; United Artists, postali su povijest, Marvel je budućnost. Ovih dana otišao je jedan od zadnjih celuloidnih junaka sačinjen od krvi, mesa i karizme. Jean Paul Belmondo, profesionalac, postao je - točno po formuli iz “Do posljednjeg daha” - besmrtan prije 60 godina, a onda umro u 88. Napustio nas je i Mikis Theodorakis, div čiji je život bio jednako velik kao i njegova muzika. Belmondo je predzadnja ikona francuske kinematografije (Depardieua još ne možemo uvrstiti u tu kategoriju). Prvi je, možda i najveći francuski glumac svih vremena, bio Jean Gabin; Alain Delon još je živ (od 2000. on želi napustiti ovaj svijet, koji mu se “beskonačno gadi”, a sad kaže kako će pokušati izdržati nekoliko sati da ne napravi isto što i Belmondo). “Uopće ne bi bilo loše da odemo zajedno”, rekao je. Zajedno su i počeli. Na filmu su se pojavili u razmaku od šest dana, Belmondo je debitirao u “Do posljednjeg daha”, a Delon “U zenitu sunca” (Plein soleil, Rene Clementa). “Bio je dio moga života”, rekao je Delon, koji mu nije bio rival nego prijatelj i poštovatelj. Zadnjih desetak godina stalno su nastupali zajedno, slikali se, išli na zabave. Na vrhuncima karijere zajedno su glumili u Borsalinu; utjelovljivali su likove frajera koji sve mogu, ništa im nije teško, ničeg se ne boje i sve rade s puno šarma. Francuska živi sa svojim ikonama do te mjere da se katkad čini da živi za njih.