U razgovoru s Alexisom Petridisom za britanski Guardian klavijaturist grupe Can, Irmin Schmidt, ističe: “Odrastao sam u ruševinama”. Upravo na tim poratnim ruševinama čije su koncertne dvorane ispunjavali šećerni šlageri, a ulice studentski prosvjedi izrasla je ne samo britanska kovanica krautrock za sve ono što se događalo na njemačkoj underground sceni, nego i čitav jedan svijet radikalne glazbe i politike. Odrastanje krajem šezdesetih u zapadnoj Njemačkoj nije bila prekinuta nevinost, poput Tarantinova “Bilo jednom...u Hollywoodu”. Ipak je tamo militantna gerila Baader–Meinhof upadala u stanove i prokazivala umjetnike koji nisu bili dovoljno radikalni. Mladi su se sve više okretali protiv njemačkih, ali i anglofonih utjecaja. Ta ekstremna stanja i polarizacije unutar društva odrazili su se na gotovo sve grane umjetnosti. U tim novim, slobodnim formama izrasli su filmaši poput Wendersa, Fassbindera i Herzoga. Kako će reći osnivač prvog berlinskog umjetničkog studija, Hans-Joachim Roedelius: “Zanimao me tad život, a ne umjetnost”.
659
prikaza
Bend koji je jako utjecao na Davida Bowiea i druge kasnije
1/6
U Kölnu se 1968. oformljuje i deset godina traje eksperimentalni buldožer, Can (akronim za komunizam, anarhizam i nihilizam), a ovo je njihova priča podom ‘novog’ albuma ‘Live in Stuttgart 1975’
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
