Više od tisuću beskućnika živi na ulicama Hrvatske, no vjeruje se kako je taj broj i puno veći. Vodeće zemlje na ovom neprivlačnom polju su Nigerija, sa više od 24 milijuna beskućnika i Kolumbija sa devet milijuna. Na području Europe po broju ljudi koji žive na ulicama prednjači Atena, ali i Budimpešta, na čijim ulicama, po procjenama, živi oko 10.000 beskućnika. I dok se zemlje diljem svijeta muče s mišlju kako taj broj smanjiti, Mađarska je došla do revolucionarne ideje - ustavnu zabranu života na ulici.
Ta se ideja čini potpuno nevjerojatna, no od sljedećeg tjedna oni koji žive na ulicama Mađarske kršit će Ustav i strogo će se kažnjavati. Time se nastavlja politička kampanja protiv beskućnika u kojoj je mađarski premijer Viktor Orban, svoju oštru pažnju s pitanja izbjeglica i migranata usmjerio na beskućnike.
"Shvatili su kako na kartu migranata ne mogu igrati dovijeka, jer njih više nema. Iako im to pitanje može biti korisno u nacionalnoj kampanji, kada je riječ o lokalnim pitanjima treba im novo žrtveno janje", rekao je Gábor Iványi, svećenik koji upravlja skloništem za beskućnike u Budimpešti.
Po tim novim pravilima ljudi koju budu zatečeni na cesti i odbiju odlazak u sklonište bit će prisiljeni baviti se društveno korisnim radom ili će dobiti zatvorsku kaznu, a možda će im i zaplijeniti svu imovinu, piše The Guardian.
Beskućnici su primjetni dio života Budimpešte, a vidjeti ih se može po svim parkovima, klupicama i sl. Skloništa ne mogu prihvatiti sve one kojima treba pomoć i prenoćište, a 130 kreveta posebno tijekom zimskih mjeseci nije ni približno dovoljno za najmanje 300 ljudi koji zaštitu od hladnoće traže u toplim skloništima.
Većina tih uskoro zakonom zabranjenih članova društva tako kaže kako upravo zbog loših uvjeta u skloništima, biraju ostati na ulici.
"Skloništa su prepuna uši, a jednom kad ih dobijete jako ih se teško možete riješiti. Policija me pretukla nekoliko puta, s rukavicama , kako ne bi ostalo modrica. Pokušaju vas prebaciti u drugi okrug kako više ne bi bili njihov problem", rekao je 47-godišnjak koji kao beskućnik živi posljednjih dvadeset godina.
Borba protiv beskućnika obilježila je Orbanovu premijersku karijeru od 2010. godine. Tada je ministar unutarnjih poslova omogućio gradskim ocima da lakše uklone beskućnike s ulica, no Ustavni sud njihovu je odredbu proglasio neustavnom. I tada su odlučili promijeniti Ustav. Amandmanom je postalo ilegalno spavati u blizini kulturnih i ostalih važnih lokacija, čime je život na ulici u velikom dijelu Budimpešte postao ilegalan.
"Mnoge zemlje debatiraju o kriminalizaciji beskućništva, no koliko znam Mađarska je jedina koja će s tim problemom baviti kroz Ustav", naglašava sociolog Bálint Misetics.
Prijašnja legislativa omogućila je policiji da ljude potjera s ulice, no novi amandman, koji stupa na snagu 15. listopada, donosi jedinstvenu zabranu.
Da je ovakvu odluku apsurdno nazvati nečovječnom smatra Orbanov glasnogovornik Zoltán Kovács, a kako bi dokazao koliko su beskućnici uteg oko vrata državnom budžet pokazao je da podatke po kojima je vlada potrošila 29 milijuna eura na njihovo zbrinjavanje, uključujući financiranje skloništa i raznih humanitarnih organizacija.
"Ne postoji nikakvo ljudsko pravo koje vam daje pravo da živite na ulici, jer je ulica za svakoga. Zato su potrebna barem neka pravila", naglasio je.
No ovakvo ponašanje i rasprava oko beskućnika pokazuju kako zemlji nedostaje suosjećanja prema tim ljudima.
"Ponašaju se na način koji uznemirava druge ljude i zagađuju ulice. Onemogućavaju da se javni dijelovi koriste i izazivaju strah i gađenje kod normalnih ljudi", rekao je načelnik jednog od dijelova Budimpešte Róbert Kovács.
Iványi, koji je krstio dvoje Orbanove djece, no od tada je u ljutitim odnosima sa premijerom, optužio je vladu da primjenjuje pogrešan pristup ovom problemu.
"U većini slučajeva biti beskućnik nije izbor. To je ista glupost kao da želite kriminalizirati bolesti", naglasio je.
Mnogi beskućnici bore se sa nizom mentalnih i zdravstvenih problema, ovisnostima, a mnogi među njima na ulici žive i oni koji nisu mogli plaćati kredite i tako ostali bez svega. Dugotrajno nezaposleni beskućnici dobivaju oko 22.800 forinti pomoći mjesečno, dok oni koji su u nekom vladinom programu dobivaju 54.000 forinti, iznos s kojim je teško iznajmiti sobu u Budimpešti.
Među onima koji na ulici žive desetljećima je i 55-godišnja Ilona Faras koja na ulici živi od 90-ih.
"Radila sam puno poslova, čistila trgovačke centre ili kafiće, no sav taj novac dala sam svojoj djeci. Ne mogu si priuštiti najam stana", rekla je.
Sociolog Misetics kaže kako je besmisleno govoriti o beskućnicima na način da su oni dio pravnog problema.
"U Mađarskoj je bilo puno priča oko kriminalizacije, ali nikakvog službenog razgovora o bilo kojem drugom aspektu. Ne možete riješiti pitanje beskućnika dok nema nikakve socijalne podrške i dok je gotovo nemoguće da se beskućnici samo izvuku iz toga. Potrebni su vam socijalni radnici, a ne policajci", naglašava.
