Tamo negdje krajem 80-ih i početkom 90-ih godina nije bilo rođendana na kojemu sam bio, a da slavljenik barem od nekoga nije dobio prepoznatljivu knjigu koja je u gornjem lijevom kutu imala malu vjevericu koja stoji na velikom tiskanom slovu V te preko širine čitave naslovnice tiskanim slovima otisnut natpis: BIBLIOTEKA VJEVERICA. Ne pretjerujem kad kažem da ako postoji nešto što mi je sinonim za knjigu i čitanje, onda je to upravo ta biblioteka. Upravo je njima (uz još poneke biblioteke) omeđeno (više)generacijsko čitateljsko djetinjstvo, naslovima ispod uglavnom crne vjeverice: "Heidi", "Koko u Parizu", "Vlak u snijegu", pa onda neponovljiva "Pipi Duga Čarapa", čije puno ime Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa pamtim do danas i prenosim ga svojoj djeci. Moja kći je s tri godine dobila zabranu čitanja i gledanja Pipi jer ju je presnažno doživjela, a na pitanje što će biti kad odraste redovito odgovara: Pipi.
1200
prikaza
Biblioteka Vjeverica mi je sinonim za knjigu i čitanje
1/15
Ivana Božović u knjizi donosi pregled nakladničkih nizova koje je uređivao Vitez od 1951. godine pa sve do smrti 1966., ukupno njih trinaest, ali jednako tako analizira Biblioteku Vjeverica kroz čitavo njeno razdoblje
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
