Politika stara sedamdeset godina, obećanje da će svatko čiji je život ugrožen u vlastitoj zemlji imati pravo na azil u drugoj, sigurnijoj državi, nastala je nakon Drugog svjetskog rada kao moralni i praktični imperativ. Ponovna izgradnja društva na krhotinama za opće dobro svih posljednjih je godina višestruko iznevjerena. Nije tu samo riječ o zidovima, žilet-žicama, podmićivanju da bi se zaustavljali izbjeglički valovi, o kolonijalnim silama čiji su se melting potovi rasuli, isključenosti i getoizaciji, nego je riječ i o kriminalizaciji humanosti. Pomaganje ugroženima, vidjeli smo to uostalom na primjeru talijanskog političara Domenica Lucana, kažnjivo je zatvorom. Stoga je donekle neobično da jedna drukčija priča o izbjeglištvu dolazi iz Danske, poznate po restriktivnim politikama i offshore azilantskim logorima. Ona je osobna, a opet univerzalna. U trenutačnim ratnim okolnostima više nego aktualna.
208
prikaza
'Bijeg' nije još jedan izbjeglički film iznuđivanja emocija
1/4
Ovo nije još jedan film o traumi, on je i priča o odrastanju, nošenju tereta, ali i svim posljedicama ratnog raseljavanja. U dijelovima prirodni nastavak podcijenjenog izraelskog 'Valcera s Bashirom' Arija Folmana
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
