Pokušavam se riješiti tih instinkta. No, mislim da oni ostaju duboko u podsvijesti, barem neki od njih, kaže Amaryllis Fox, nekadašnja agentica CIA-e u svojoj knjizi "Life Undercover: Coming of Age in the CIA".
Otkriva kako špijuni moraju ovladati nekim vještinama s kojima se "obični ljudi" ne zamaraju, a godine treninga svakako ostavljaju posljedice.
Primjerice, nauče tako dobro glumiti da mogu proći bilo koji poligrafski test, uočiti najbolje moguće mjesto za sastanak koje je dovoljno izolirano od ušiju i očiju neprijatelja u sekundama, ali i kako se odnositi s ljudima koji bi mogli ugroziti čitave operacije svojim postupcima.
"Kad šećem gradovima, odmah uočavam gdje je dobro signalno mjesto, gdje bi najbolje bilo ostaviti nešto za diskretnu razmjenu, koje mjesto izgleda opasno i slično, to je naprosto ugrađeno u mene", rekla je Fox Business Insideru.
U dva je navrata, otkako živi civilnim životom, primijetila ono za što je sumnjala da su signalne oznake - obična kreda ili čak tablete za žgaravicu, koje su ostavili agenti na dobrim mjestima.
U restoranu sjedi leđima do zida
Uvijek se osjećam ugodnije ako sjedim tako da nemam nikog iza svojih leđa, tako mogu uočiti bili kakvu moguću prijetnju, čak i onu slučajnu, na vrijeme.
Neke od neugodnih navika kojih se pokušava riješiti je registriranje svakoga tko je ušao ili izašao iz restorana, odmjeravanje postojanja požarnih izlaza, pomoćnog stubišta i svega što bi moglo poslužiti za brzi bijeg, ako bi to bilo potrebno.
- To baš i nije najzabavnija stvar za vaše prijatelje, sugovornike koji se žele s vama zabaviti na večeri ili piću - smije se Fox.
Postoji još jedna navika koju je usvojila, a najviše izluđuje njenog supruga - zaustavljanje baš uvijek na žutom svjetlu semafora. I dok drugi debelo prolaze, ili joj čak oni iza nje trube, Fox si ne može pomoći.
- Kad radite protunadzor, jedna od stvari koju vas uče je da ne ras*izdite one koje nadzirete u smislu da pomisle kako im želite pobjeći. Dakle, kad svjetlo prijeđe u žuto, ja stajem da onaj iza mene ne pomisli da sam namjerno dala gas - objašnjava.
Ophođenje s onim koji vas prati nije baš kao u špijunskim trilerima, dapače ne bi moglo biti drugačije od stvarnosti. Pravi agenti ne skaču s vagona vlakova s pištoljem u ruci, već se probijaju kroz gužve gradskih prometnica ili ulica, trudeći se ne izgubiti metu.
Filmsko ponašanje bi privuklo pažnju na agenta, i onda on više nije "prikriven", pa propada cijeli zadatak.
Tajenje posla
Bilo je onih, osobito onih s kojima sam se češće družila koji su uvijek bili sumnjičavi o tome što radim. Mahom su to bili muškarci s kojima sam bila u vezi. Uvijek bi me optuživali da ih varam ili da sam pripadnica neke mafije ili da se bavim prodajom droge, odnosno nečime ilegalnim.
No morala sam šutjeti, prigristi i nastaviti dalje a tako bi ih i eliminirala kao potencijalne partnere. Suprug naravno zna što radim, no ne možete ljudima to reći na prvu, zabranjeno je.
- Ne, nikada nisam požalila što je moj život prepun izmišljenih laži, jer skrivanje od drugih je bio samo moj posao. Da, posao je to koji sam skupo platila društvenim životom, koji je u nekim trenucima bio neizdrživ, no ostala sam normalna. Nije bilo lako - kaže Fox.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
Hmmm vidi se da je ostala "normalna" u smislu da nije "horizontalna", ostalo za psihijatre.
bivši špijuni ne prićaju o tome javno. Ona ima problem sa svojom psihom i pati od manije proganjanja sa elementima potrebe isticanja u javnosti.