Parafrazirat ću na početku naslov jedne od zbirki priča Raymonda Carvera: O čemu govorimo kada govorimo o Robertu Altmanu, jednom od najvažnijih i najutjecajnijih redatelja druge polovice 20. stoljeća? O redatelju čiji je rad utjecao na brojne sineaste, poput Paula Thomasa Andersona, Wesa Andersona, Alejandra Gonzalesa Inaritua ili Michaela Winterbottoma? Brojne redatelje, čak i neke značajnije, pamtimo po jednom ili nekolicini filmova koji su obilježili njihovo stvaralaštvo. Kod Altmana tih je filmova više, barem njih sedam: “M.A.S.H” (1970.), “McCabe & Mrs. Miller” (1971.), “Dugi oproštaj” (1973.), “Nashville” (1975.), “Igrač” (1992.), “Kratki rezovi” (1993.) i “Gosford park” (2001.). Dakle, kad govorimo o Altmanu, govorimo barem o sedam filmskih remek-djela koja su obilježila posljednja tri desetljeća filmske industrije 20. stoljeća. Teško je među pobrojanim naslovima naći neki zajednički nazivnik, jer se radi o različitim žanrovskim, odnosno antižanrovskim ostvarenjima, od antiratnog M.A.S.H.-a pa do nekonvencionalnog krimića, kakav je “Gosford Park”. Altman nikad u karijeri nije osvojio natjecateljskog Oscara, unatoč tome što je imao sedam nominacija, po čemu je, po svojevrsnom odiumu Hollywooda naspram njega, usporediv jedino s Alfredom Hitchcockom, bez obzira na to što su čak četiri njegova filma (“M.A.S.H.”, “McCabe & Mrs. Miller”, “Dugi oproštaj” i “Nashville”) uvršteni u američki Nacionalni filmski registar, i bez obzira na to što je Altman tek jedan od trojice redatelja u povijesti čiji su filmovi pobijedili u Cannesu, Berlinu i Veneciji. (Preostala dvojica su Henri-Georges Clouzot i Michelangelo Antonioni.) Glavni razlog je bio možda taj što Altman nikad nije skrivao svoj odium naspram Hollywooda. Njegovi filmovi obilježeni su političkom i ideološkom dekonstrukcijom američkih mitova, među kojima Hollywood, kao ključni generator tih mitoloških narativa, zauzima čelno mjesto. Zbog toga je ovaj redatelj bio poznat i po svojim “antiholivudskim” stajalištima, u čemu je ostao dosljedan do kraja života. “Mislim da nema živog filmaša, ili onog koji je ikada živio, a koji je imao bolju karijeru od mene. Nikada nisam bio bez projekta i uvijek je to bio projekt po mojemu izboru. Tako da nije moglo bolje ispasti. Nisam postao bogataš, nisam živio u dvorcu i nemam veliko osobno bogatstvo, ali sam cijeli život radio ono što sam želio. A učinio sam mnogo toga”, izjavio je jednom rekapitulirajući svoju biografiju. (Jedini Oscar koji je Altman dobio bio je onaj za životno djelo koji mu je dodijeljen 2006. godine.)
3455
prikaza
Bivši kopilot bombardera B-24 i filmska legenda
1/11
Kad govorimo o velikom Robertu Altmanu, govorimo barem o sedam filmskih remek-djela koja su obilježila posljednja tri desetljeća filmske industrije 20. stoljeća
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka