Kamenice su siguran znak vrhunske dekadencije, ali samo unatrag 200 godina one su bile skoro besplatna brza hrana. Pa što ih je učinilo luksuznom hranom kakva su danas? Na to pitanje odgovorio je Business Insider.
Kamenice su među nama već neko vrijeme. Procjenjuje se da te školjke postoje 300 milijuna godina, a ljudi ih jedu već stoljećima.
Uzgoj kamenica izumio je Sergius Orata, rimski inženjer kojem se pripisuje i izum podnog grijanja. Od njegovog otkrića kamenica su postale odličan biznis. Njih ćete na jelovniku vidjeti i ovih dana, ali današnja njihova popularnost je ništa u odnosu na prije samo 200 godina.
Prodaja kamenica bila je u porastu od početka 19. stoljeća, a školjke su se prodavale kao ulična hrana diljem Londona, Pariza i New Yorka, za mnoge jeftin i pristupačan zalogaj. 1860. mali britanski primorski grad Whitstable svake je godine u London slao 50 milijuna tona kamenica, a do 1900. New York je jeo 1 milijun kamenica svaki dan.
No kako je njihova popularnost rasla, tako su nastajali i problemi. Industrijalizacija i isušivanje voda u Engleskoj doveli su do prekomjernog ribolova, a što je više ljudi selilo na obalu, u odvodnim vodama završavalo je sve više otpadnih voda. Ubrzo je došlo do izbijanja tifusa i drugih bolesti i mnoga uzgajališta kamenica morala su se zatvoriti.
Još je nešto što je na prijelazu stoljeća držalo cijenu kamenica niskom: dječji rad. Početkom 20. stoljeća američki fotograf Lewis Hine snimio je fotografije mnoštva djece koja rade u industriji kamenica. Među njima fotografirao je i četverogodišnju Mariju koja je svakog dana prebacivala dvije posude kamenica.
Stvari su se morale promijeniti. Ubrzo smo shvatili važnost čiste vode u procesu uzgoja kamenica i zabranili dječji rad. Uzgoj kamenica na ekološki prihvatljiv i etički nesporan način jako im je podignuo cijenu, jer uzgoj tih školjaka zahtijeva mnogo posla. Danas je pri uzgoju kamenica okruženje u kojem se uzgajaju, jedno od glavnih pitanja.
Uzgajivač kamenica Andre Hughes kaže: "Ovdje nema industrije, ovdje je vrlo malo čak i poljoprivrede. Ono što ste ovdje izvadili iz vode, u toj se vodi nalazi prirodno i hrani se najboljom mogućom hranom koju biste mogli poželjeli. Prirodniji proizvod ne može postojati. "
Svakoj kamenici za sazrijevanje treba dvije do tri godine, a počinju kao mikroskopski sićušne koje se uzgajaju u mrijestilištu. Kad su dovoljno velike, presađuju ih na konačno mjesto uzgoja.
Hughes: "Kamenice iz našeg mrijestilišta prenosimo kad su veličine otiska palca. Uzgajamo ih u ovim košarama između dvije i tri godine, a zatim ih šalljemo u centar za čišćenje, a potom na pakiranje i otpremu."
U Loch Fyneu se svaka kamenica očisti postupkom koji klanja sve opasne bakterije. Svaka se kamenica mora provjeriti ručno. Pri tome je najvažnije osigurati da se svaka kamenice pošalje živa.
Hughes: "Vjerovali ili ne, ovdje tjedno prodajemo oko 35.000 i pritom svaku kamenicu provjeravamo ručno. Kad pakiramo kamenice, uzmemo dvije i kucnemo ih jednu o drugu. Kad biste pakirali tisuće odjednom, ne biste nužno primijetili da je jedna već mrtva, da se malo otvorila. Ali kad dodirnite tu kamenicu, to možete čuti gotovo odmah, a to je najbolji način da saznate hoće li kamenica dostići svoj rok trajanja ili je treba baciti. "
Kamenice mogu imati rok trajanja od samo devet dana, ali to ne sprečava da ih isporučuju širom svijeta i da one i dalje imaju status popularne i luksuzne poslastice.
