Znanstvenici Shu Yang i Alison Sweeney vjeruju kako je veliki, golemim školjkačama inspirirani bioreaktor jeftiniji i produktivniji od postojećeg biogoriva. Pitanje je jedino može li se s današnjom tehnologijom tako nešto sagraditi. Koristeći kulture školjaka sa otočne države Palau, Yang i njezini kolege već na tome rade, no za sada nisu uspjeli "natjerati" stanice alge da se "poslušno poredaju" kao što to čine u školjkačama.
No, treba krenuti iz početka.
Alison Sweeney sa Sveučilišta Pennsylvania bavi se golemim školjkačama, kod nas poznatim i pod nazivom medvjeđa šapa ili divovska kapica. Golemi, debeli, šareni školjkaši dio su razgranate obitelji brojnih vrsta školjaka, koje ronioce privlače svojim neobičnim bojama i oblicima. Na koraljima koji su izbijeljeni radi globalnog zatopljenja sve te školjke, a posebno Tridacna gigas, čine se kao ukrasi. Također se nameće pitanje kako sve toplija i kiselija mora nisu naškodila njima, ali zato sustavno uništavaju koralje.
Činjenica da se prelijevaju u bojama duge upravo je ono što je Sweeney "prizvalo" otočnoj državi i školjkačama kojima je posvetila čitav život. Republika koja je smještena između Filipina i Guama dom je sedam od desetak vrsta velikih školjkača. Svjetlucanje i prelijevanje boja gotovo je uvijek tu da privuče partnere ili zbuni predatore, no to nije slučaj kod velikih školjkača.
Od 2009. godine, otkada tamo radi istraživanja Sweeney i njezini kolege shvatili su kako je riječ o "svjetlosti" solarnog transformatora, školjkače su, naime, stotine godina evolucije pretvorile u mašine koje rade na sunčevu svjetlost i alge. Svoje goleme proporcije duguju tome što mogu "uzgojiti" vlastite alge (koje rade fotosintezu) u vertikalnim nakupinama po cijelom tijelu (ili "mesu"). Upravo su zato one možda revolucionarni korak za industrijska rješenja koja bi pomogla svijetu koji se ubrzano pregrijava.
U otočnoj državi koja je naseljena proteklih 3.400 godina, goleme su školjkače izvor hrane, materijala, pa čak i svojevrsna božanstva, piše Atlantic. Neki su od najstarijih oruđa napravljeni upravo od oklopa školjkača. Prastari zakon o očuvanju prirode, imena bul, zabranjuje ribarenje i skupljanje školjkača u doba kada se razmnožavaju i izliježu.
Prije no što se negdje zadrže plutajuće larve moraju pronaći i "progutati" jednu ili dvije alge koje se kasnije umnožavaju te na taj način postaju "gorivo". Larve onda pronalaze što osunčanije mjesto, otvore se prema suncu i počinje fotosinteza tijekom koje se mikroalge multipliciraju u milijunima i, u slučaju T. gigas, žive u simbiozi zauvijek. Mikroalge svojim školjkama priskrbljuju ono što im je najpotrebnije, a to su šećeri. U zamjenu, njihovi domaćini im daju dnevnu dozu sunca. Taj zanimljivi isprepleteni životni ciklus postavlja pitanje svih pitanja - a to je kako školjke sakupljaju tako intenzivnu količinu sunčeve energije bez da zakuhaju? Kako distribuiraju svjetlost jednako svim milijunima mikroalgi, uključujući u najtamnijim dijelovima školjkače, i možda najvažnije, kako su tako otporne na sve toplija i kiselija mora?
"Evolucija je toliko nevjerojatno pametnija od ljudskih inženjera", kaže Sweeney koja je prva biologija koju je sveučilište Penn zaposlilo u svom odsjeku za fiziku i astronomiju.
Na sveučilištu u Philadelphiji Yang i Sweeney došli su do zaključka kako svjetleće stanice školjkače - iridociti (stanice svijetlosrebrnastog gvanina) - privlače sunce. U ljušturi školjače, otkrio je tim, mikroalge se organiziraju u stupove, a iridociti se slažu u solarne kolektore iznad svakog stupa. Privlače koncentrirano svijetlo od sunca i onda raspršuju svjetlost da na najbolji i najefikasniji način pokrenu fotosintezu u algama. Dio reflektiraju nazad vodu te na taj način osiguravaju da školjka ima "goriva" ali ne prekuha na tropskom suncu.
"Genijalnost prirode na djelu. Samosastavljajuće i jeftino", kaže Yang.
Stephen Mayfield je šef kalifornijskog Centra za biotehnologiju algi pri kalifornijskom sveučilištu u San Diegu. Kaže kako je jedini korak koji sprječava nova, revolucionarna goriva za koje nas može inspirirati priroda - cijena.
"Dokazali smo kako možemo uzgajati produktivne alge, i da ih možemo "prebaciti" u gorivo. Ta se tranzicija ne događa samo iz jednog razloga, a to je zato jer društvo nije spremno uložiti na kratke staze kako bi nam se sve to isplatilo na duge staze, posebno kada je subvencioniranje fosilnih goriva jeftino", kaže Mayfield.
Na otočju Palau školjke su se nekada nazivale "hranom za olujna vremena", kao izvor proteina kada radi oluja nije bilo moguće otići u ribolov. Danas su inspiracija za alternativne izvore energije i tehnologiju.
"Nekada su ih doslovno spašavale, a njihov sjaj možda je znak da će nas sve spasiti, samo na drugi način" kaže Sweeney.
