Daleko od gradske vreve velikog Mumbaija, u kojem živi više od 18 milijuna ljudi, je njegovo predgrađe Mahul. No za razliku od predgrađa iz reklama ovo je poznato kao 'smetlište' u kojem umjesto pogleda na prirodne ljepote stanovnici gledaju u krematorij.
Većina 'rehabilitiranih' stanovnika, kako ih nazivaju, njih gotovo 30.000, siromasi su iz Mumbaija čije su barake uništene kako bi gradske vlasti napravile mjesta za izgradnju luksuznih stanova. Svoj novi dom pronalaze u jednoj od 72 sedmerokatnice u susjedstvu kojih se nalazi rafinerija ulja, elektrana i tvornica za proizvodnju umjetnih gnojiva. Miris kemikalija širi se njihovim novim domom, a kanalizacija teče po obližnjim ulicama. Najbliža bolnica udaljena je nekoliko kilometara pa bolesni ljudi s maskama preko lica stoje u dugačkim redovima ispred homeopatskih klinika.
Geto za siromašne
Mahul je grad u kojem je onečišćenje zraka debelo iznad granice dozvoljenog. Po podacima istraživanja 67.1 posto građana žali se na gubitak daha, 86.6 posto ima problema s očima i vidom, a 64.5 posto muče se s gušenjem, piše Guardian.
"U ovom dijelu grada nema škola, bolnica, ljekarni ili bilo čega što bi pokazivalo da ovdje ima života", rekla je Anita Dhole, 40-godišnjakinja koja je premještena u Mahul nakon što su gradske vlasti uništile njezin dom.
"Ovdje nas okružuje težak smrad iz dimnjaka i krematorij. To je način na koji nam vlasti poručuju kako su nas poslali ovdje da umremo", rekla je Dhole.
Preseljenja su počela prije šest godina nakon odluke kako će se 'očistiti' dio Mumbaija zbog potrebe izgradnje novog gradskog vodovoda uz rijeku Tansu. Ubrzo je stigla i nova, zanimljiva ideja, izgradnje oko 30 kilometara duge staze za bicikliranje i šetnju duž rijeke Tanse.
Staza Green Wheels Along Blue Lines ima dva cilja: zaustaviti ilegalnu izgradnju trošnih kućica uz rijeku i osigurati 'prirodnu' stazu, oazu zelenila u inače užurbanom i stresnom gradu. Radovi bi trebali započeti u travnju a planira se da će trajati oko dvije godine.
Do sada je preseljeno oko 16.000 ljudi a još ih 6000 čeka preseljenje nakon što njihove kuće dođu na red za rušenje. Većina njih bit će 'rehabilitirana' u Mahul. Nažalost, prisilna deložacija zbog urbane regeneracije, gentrifikacije, nije nova pojava u gradovima širom svijeta.
"Dio je to velike gentrifikacije koja je uzela svog maha u Mumbaiju. Tijekom dva desetljeća gradske vlasti siromašne građane sele u rubne dijelove grada kako bi mogli izgraditi stanove i kuće za one bogatije", rekao je Rishi Agarwal, urbanistički planer koji naglašava kako su premješteni ljudi ostavljeni na milost i nemilost grada.
"Na tim mjestima nemaju ni osnovne sadržaje poput ventilacije, nije riješeno pitanje zbrinjavanja otpada a ni transport. Mahun je pravi pakao", rekao je Agarwal.
Manjak suosjećanja za siromašne
37-godišnja Kusum Gangavne izgubila je svoje roditelje šest mjeseci nakon što su ih 'prebacili' u Mahun. Inače potpuno zdravi, razvili su probleme s disanjem i teški oblik astme. Umrli su u roku od nekoliko mjeseci, a ona se bori s nizom zdravstvenih problema.
"Prodajem majčin nakit kako bi mogla kupiti kruh ali znam kako taj novac neće potrajati dugo. Uz zdravlje koje mi se pogoršava čini se kako mi neće ni trebati. Za razliku od barake u kojoj smo živjeli ova kuća ima zidove, kupaonicu i kuhinju, no što će nam to sve ako zapravo živimo u plinskoj komori?", pita se Gangavne .
Kvaliteta vode je loša, pa su mnogi razvili i razne probavne probleme. Unatoč brojnim molbama i upozorenjima koja stižu sa svih strana ništa se nije promijenilo. Problem je i sa školovanjem djece.
"Improvizirali su nekakvu školu, ali nije dobra. Učenici od šest do devet godina nagurani su zajedno u malu učionicu i predaju im isto gradivo. Za starije nema nikakve druge opcije", rekao je Bilal Khan, aktivist za ljudska prava.
Dodaje kako postoje i problemi s prijevozom koji je rijedak ili ga gotovo uopće nema.
"Rehabilitacija treba značiti da se povećao standard ljudi ili da se barem održao. Ali u Mahuli su vlasti samo preselili ljude bez ikakve brige o njihovim osnovnim potrebama. Osigurali su im zidove i ništa drugo", naglašava Khan.
Iako stižu najave kako bi se trebala izgraditi škola i bolnica, te osigurati pristup zdravstveno ispravnoj, pitkoj vodi, kritičari ne očekuju puno. Naglašavaju kako gradskim vlastima ne manjka sredstava za osiguranje osnovnih ljudski potreba, već im nedostaje suosjećanja za siromašne.
