Film novije irske produkcije, “Calm with Horses”, u kojemu gledamo bivšeg boksača kako se nosi sa životnim izazovima, donijet će novi pogled na irsku periferiju, daleko od izgrađenog i vibrantnog Dublina. Pesimistična gangsterska priča dobiva još mračniji ton kad gledatelj shvati da okovi u kojima se ljudi nalaze nisu fizičke naravi, nego da dolaze iz njih samih, umnažajući se iz njihovih slabosti i strahova. Protagonist ovoga filma poznat je pod nadimkom Arm (igra ga Cosmo Jarvis), što je izvedenica od prezimena Armstrong, a što opet može imati simboličnog značaja jer je Arm tip jakih ruku, spreman premlatiti osobu koju je već potrebno u tom trenutku premlatiti. Zbog svoje snage unajmljen je da obavlja prljave poslove lokalne mafijaške obitelji, dok mu šefovi tepaju da je dio obitelji. Upravo je obitelj ono što Armu nedostaje jer mu djetinjstvo nije bilo bajno, dok s bivšom djevojkom Ursulom odgaja autističnog sina Jacka. Ili bolje rečeno pokušava odgajati, s obzirom na to da zapravo ne zna što bi s dječakom koji samo šuti. Kad dječak počne vrištati jer iz okoline prima određeni podražaj koji mu smeta, Arm puca baš kao i svaki čovjek kratka fitilja. Grabi dječaka kao kakvu kutiju i vraća ga majci.
Film neprestano balansira između dvije krajnosti, eksplicitnog i suspregnutog nasilja. Baš kao što Armov autistični sin ne može izraziti svoje osjećaje osim vrištanjem, i atmosfera u ovom filmu nalik je na zatomljeni vrisak. Likovi se gledaju u oči, očekujući jedni od drugih nešto, neki izraz bliskosti, dok gledatelj samo od njihovih pogleda osjeća nelagodu. Kao da je sve pred pucanje, ali do pucanja ne dolazi. Također su česti trenuci u kojima protagonist Arm želi dokučiti nešto, gledajući u neku točku u daljini, no do rješenja nikako ne uspijeva doći. Kao da se ono nalazi s druge strane zida, kamo njegov pogled ne doseže. Narkomafije i njihovi obračuni u Irskoj nisu strana pojava, o čemu progovara i nedavno prevedeni strip Declana Shalveya “Surovi grad” u izdanju Sandrofa, koji tematizira stanje u Limericku početkom milenija, koji je zbog svojih mafijaških obračuna dobio nadimak Stab City. U sukobima između obitelji Keane i Ryan, ali kasnije i McCarthy-Dundon, ubijeno je 20 osoba, a uhićeno 100, među njima i zloglasni šef bande Christy Keane. Christy i Daniel Kinahan su pak šefovi mafije koja danas operira Irskom, trgujući drogom i oružjem, a koja je pak ušla u sukob s bandom Hutch.
U ovoj fikcijskoj priči, ekraniziranoj prema priči Colina Barretta, u režiji Nicka Rowlanda, dominantna mafijaška obitelj su Deversi, ljudi s kojima pošteni čovjek ne želi imati posla. No nesigurni Arm upravo se s njima povezao, zbog manjka perspektive nakon okončane boksačke karijere. Njegovom krupnom pojavom upravlja žgoljavi Dymphna, antipatični nećak šefa obitelji Paudija, koji očajnički želi svoje mjesto u obiteljskoj hijerarhiji, koje će steći samo ako bude dovoljno okrutan i odlučan. Ili bolje rečeno: ako napokon ubije čovjeka. No iako je Arm čovjek od nasilja, čini se da ima mekano srce. Nasilje prirodno dolazi iz njega, no ne i želja da drugima čini zlo. On je poput nježnog diva. Udari, no nekako mu na kraju bude žao. Potpuno se mentalno gubi kad se pred njime, kao kocka koju je netko zakotrljao, stvori ultimatum: ili će nastaviti život destrukcije ili će se napokon odlučiti na pošten život s djevojkom i malim sinom. Zbog odanosti prema Deversima, donošenje ove odluke potpuno izjeda Arma. No u isto vrijeme, kao da mu neki glas šapuće: što god da izabereš, pogriješit ćeš. “Calm with Horses” društveno je relevantna filmska priča koja otvara nekoliko tema. Jedna od njih je život s djetetom koje ima neki vid mentalne poteškoće. Trebaju li roditelji koji imaju takvo dijete potpuno prigušiti svoje želje kako bi mu se posve posvetili? Vežu li se u manjim mjestima još stigme uz mentalne bolesti?
Druga tema prilično je bliska našem podneblju, osobito gradovima na periferiji, a to je besperspektivnost. Kao da nije dovoljno što je nebo non-stop beznadno sivo, mjesto u kojem se odvija radnja ovoga filma ne nudi svojoj mladeži nikakvu budućnost. Čim djeca zakorače u adolescenciju, veliki snovi bivaju ugurani u gabarite maloga grada, pospremljeni u kutiju za kasnije. Stoga im ne preostaje ništa osim da vise po lokalnim krčmama, piju, puše i trate vrijeme. Pogled na sumornu irsku periferiju na gledatelja ostavlja dojam čemera. Kao da se na tim ulicama nema što činiti, osim piti i očajavati. Ili možda sjediti na toplom i grijati se, jer ostaje dojam da je cijelo vrijeme vjetrovito i hladno.
No narativ će između redaka ponuditi gdje leži ključ zadovoljstva suvremenog čovjeka, iako protagonist neće znati osluhnuti gdje se za njega krije sreća. Kao neka vrsta protuteže tom teškom i nasilnom životu, pojavljuju se terapeutski konji na kojima autistični dječak jaše. Kao što i sam naslov govori, konji su ti koji unose mir u čovjeka, kako u dječaka, tako i u njegova oca, koji je, duboko u sebi, također nježni dječak. Stoga ovaj film uspijeva ne biti suhoparna gangsterska priča u kojoj muškarci jedini druge kolju i ubijaju radi utjecaja, nego u isto vrijeme i obiteljska drama o zatomljenoj intimi. Možda nije suvišno spomenuti ni to da je jedan od izvršnih producenata i glumac Michael Fassbender, od njemačkog oca i irske majke, odrastao u Irskoj, pa mu je itekako poznat ovaj svijet. Kad se spoji mafija, autizam, bivši boksač i irski gradić s malo opcija, rezultat je brutalna i nasilna priča o tome kako život i pozitivce odvede na put destrukcije.
