Gotovo unisona ocjena onodobnih kritičara o 1978. objavljenoj knjizi “Snježni leopard” američkog pisca, prirodoslovca, proučavatelja i štovatelja ostataka divljega života Petera Matthiessena kao “prekrasnom i brižljivo ispisanom izvještaju o istraživanju života u divljini, pitkom i bogatom poput pravog romanesknog dragulja” nije četrdesetak godina kasnije spriječila francuskog pustolova, new age bonvivana i putopisca Sylvaina Tessona da se u jednako naslovljenoj knjizi svojoj neizravnoj prethodnici naruga tvrdeći kako se njezin autor “nije bavio prirodom koliko samim sobom”. Zanimljiva opservacija jer sobom se, neusporedivo više nego Svetim gralom miroljubivih lovaca na divljinu, bavio i Tesson. I to na prilično nemaštovit, od korištenja izlizan i patetičnom brigom borca za očuvanje okoliša omotan, način.
215
prikaza
Celuloidni Snježni leopard vs. papirnati Sniježni leopard
1/8
Radi se o atmosferičnoj filmskoj meditaciji i potrazi za ostvarenje čijeg se krajnjeg cilja put pokazuje mnogo važnijim od lovine. U tom je, na radost filmofila, puno uspješniji od svoje literarne okosnice
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
