Čovjek koji je otkrio kako pobijediti na lotu

Prijatelji su se pitali što će mu tako velika kuća i kako si ju je uspio priuštiti uz plaću od samo 100.000 dolara godišnje. A Tipton bi im govorio da je usamljen i da više od svega želi obitelj. Zato je sve uložio u kuću koju namjerava napuniti suprugom i djecom. Ali prava partnerica nikako nije dolazila. Umjesto toga je organizirao božićne zabave, zvao prijatelje u posjet. Obitelj u Teksasu redovito ga je posjećivala. Život mu se vrtio oko posla. Pisao je za tvrtku software i održavao stranice na internetu. Održavao je firewall i sigurnost stranica, a i nadgledao je sigurnost igara na sreću u skoro 30 drugih država.

Radio je po 60 sati tjedno i ostajao u uredu do 23 sata. Kad je njihov šef za sigurnost Ed Stefan pogledao video, nije htio vjerovati. Bio je to Eddie, kojega je poznavao još od doba studija na Sveučilištu u Houstonu. Stefan je upoznao svoju suprugu tijekom njegove i Eddiejeve vožnje motociklima kroz Teksas. Tipton mu je bio na vjenčanju. Stefan mu je pronašao posao. Kupili su skupa zemljište i podigli kuće. Čak su dijelili i zajednički patent kompjutorske sigurnosti u lutriji. Nije mu bilo jasno zašto je Eddie imao na snimci kapuljaču. "On nikada nije nosio kapuljaču", razmišljao je.

YouTube

Bilo mu je mučno u stomaku. Kasnije je Stefan rekao istražiteljima da se osjećao kao da je otkrio da mu je majka bivša ubojica. Osjećao se izdanim. Jason Maher je bio još jedan prijatelj i kolega koji nije htio vjerovati u ono što vidi. Susreli su se u japanskom restoranu u okolici grada u koji su poslije često išli skupa. Tipton se priključio Maherovom internetskom igračkom klanu u World of tanks. Tipton je predložio Maheru da se prijavi za posao u lutriji kao inženjer za mreže. Maher je govorio da "Tipton ima zlatno srce". Te večeri Maher je sjeo, smatrao je da nešto mora biti krivo, skinuo je sav potreban softver i sa snimke izolirao glas.

Usporedio je s glasom Tiptona koji je ostao na nadzornim kamerama u njegovom domu. "Poklapali su se sasvim u svemu", rekao je Maher. Potom je otišao u dućan gdje je uplaćen listić, izmjerio je sve pločice na podu, visinu polica, razmak između vratnica, sve. Potom je to usporedio s veličinom ruku, stopala, visinom čovjeka koji je bio na videu. "Kad FBI dođe htio sam biti u stanju da im kažem da to nije bio Eddie. A kad sam sve to učinio, to je bio Eddie."

U studenom 2014. istražitelji su ušli u Tiptonov ured. Pitali su ga koga zna u Houstonu. Rekao im je za obitelj, majku, sestru i braću, uključujući Tommyja, bivšeg zamjenika šerifa. Nije spomenuo Roberta Rhodesa koji je poslao dobitni listić u odvjetništvo. A onda su mu prekopali po LinkedIn profilu i pronašli da je Tipton bio zaposleno u Rhodeovoj tvrtki za software u Texasu, da je damo šest godina bio jedan od šefova. Zapravo su čak i ljetovali. Uhitili su ga u siječnju 2015. i optužili ga za prijevaru. Pola godine poslije Rob Sand je rekao na sudu:

Velika urota Life Misteriozni listić: Osvojio jackpot kojeg mu lutrija odbija isplatiti

"Ovo je klasična priča insajderskog posla. Čovjek od niza vrlina na poslu nije smio igrati lutriju, nije smio dobiti, kupuje listić, dobiva i prosljeđuje ga prijateljima preko nekoga s kim nema veze. No, ova priča ima obrat za 21. stoljeće." Tužitelji su znali da je Tipton kupio listić, video je odao njegov glas koji su kolege prepoznali. Pa i razgovori na telefon otkrivali su da je tog dana bio u gradu, ne na odmoru izvan grada kako je tvrdio, te da je 71 minutu razgovarao s Robertom Rhodesom, čovjekom koji je imao listić kod sebe. Istražitelji su zaključili da je namjestio lutriju.

Ali kako? Jason Maher je rekao da se Tipton zanimao za zloćudni software koji se može instalirati pomoću flash drivea kako bi preuzeo kontrolu nad kompjuterom, prikrivajući svoje postojanje sve dok se poslije sam ne izbriše. Sand je teoretizirao da je Tipton ušao u sobu za izvlačenje brojeva šest tjedana prije velikog jack pota i na taj način upao u jedan od dva kompjutera koji su izvlačili brojeve. I na taj način odabrao je izvučene brojeve od 29. prosinca 2010. Tiptonov branitelj Dean Stowers nazvao je to „teorijom nemoguće misije“.

Rekao je da je teorija smiješna. Njegov konačan argument pozivao se na citat Alberta Einsteina: „Logika će vas odvesti od A do B. Mašta će vas odvesti bilo kamo.“ No Sand je njegovo fiksiranje na kompliciranu teoriju o zloćudnom softwareu nazvao diverzijom. Sand je poroti rekao da se usredotoči na to da je Tipton lutriju mogao namjestiti mnoštvo načina: On je napisao kod. Imao je pristup nasumičnom generatoru brojeva. Ne morate razumjeti tehnologiju za osuditi ga, govorio je.

YouTube

Dovoljno je da shvatite skoro na nemoguću koincidenciju da šef sigurnosti lutrije kupuje listić, da listić bude dobitan i da on na kraju završi kod njegovog najboljeg prijatelja. Tužiteljstvu je bilo dovoljno samo to da dokaže da je ovaj pokušao kupiti listić ilegalno, kao zaposlenik višedržavne lutrijske organizacije, i da je pokušao podići dobitak prevarom. Porota ga je proglasila krivim 20. srpnja 2015. Na kraju je dobio 10 godina zatvora s mogućnošću žalbe. No, Vrhovni sud je presudu poništio u jednoj točki, onoj da je petljao po opremi lutrije, te je slučaj vraćen na općinski sud.

Šest tjedana nakon presude Sand se vrstio za svoj stol. I dalje je razmišljao o Tiptonu. Znao je da su kriminalci u odijelima u pravilu takvi da ne budu uhvaćeni u prvom kaznenom djelu. Posebno je sumnjao zato što je njegov branitelj tražio ubrzano suđenje, u 90 dana, što je neobično jer mu je to davalo manje vremena za pripremu obrane. Osjećao je da toga ima još. Jednog jutra zazvonio mu je telefon u uredu, iz Teksasa. Tip iz La Grangea rekao mu je u slušalicu: „Jeste li znali da je Eddiejev brat Tommy Tipton osvojio jackpot prije možda 10 godina?“

Richard Rennison primio je poziv u svoj uredu u Texas Cityju, lučkom gradu u Zaljevu Galveston. Sand je zvao zbog istrage od prije 10 godina koja se završila ničim. A slučaj je i dalje ostao u pamćenju Rennisona. Čovjek po imenu Tom Bargas nazvao je početkom 2006. pravosudna tijela sa sumnjivom pričom. Posjedovao je 44 dućana diljem Teksasa s opremom za vatromet. Dvaput godišnje, za Dan nezavisnosti i nakon Nove godine, morao je prebacivati ogromne količine novca, više od pola milijuna dolara odjednom. Oko Nove godine nazvao ga je izvjestan muškarac i rekao mu: „Imam pola milijuna dolara kojih bih htio zamijeniti za tvoj novac.“

Sreća u jackpotu Life ‘Trošenje na druge umjesto na sebe čini nas sretnijima...’

„Što nije u redu s tvojim novcem?“, pitao ga je Bargas. Bila je riječ o nekakvom sucu najnižeg ranga i Bargas se pitao što s toliko puno novca radi čovjek koji zarađuje oko 35.000 dolara godišnje. Nazvao je šerifa i policiju, koji su potom zvali FBI. FBI mu se javio. Opremili su ga opremom za prisluškivanje, dobio je kovčeg sa 450.000 dolara državnog novca. Zamijenio je 100.000 rabljenih novčanica iz opticaja za 100.000 sasvim novih. FBI-u je to bilo sumnjivo kao korupcija u javnom sektoru.

Nekoliko mjeseci poslije Rennison je dobio poziv od šerifa iz La Grangea. Ovaj se smijao do iznemoglosti jer je sumnjivi sudac završio u bolnici polomljenih nogu nakon pada od metara sa stabla. Lovio je Bigfoota. Rennison je otišao porazgovarati s njim kad su ga otpustili iz bolnice. Čovjek je bio član Organizacije istraživača Bigfoota. Rekao je da dobio na lutriji u Coloradu na jednom od putovanja u lov na Bigfoota , te da je tih 568.990 dolara htio tajiti od svoje supruge. Zato je njegov kolega umjesto njega podignuo dobitak, zvao se Alexander Hicks, u zamjenu za 10 posto dobitka.

Samo, Hicks je bio, ispostavilo se, mrtav. Taman kad su pomislili da imaju prvo ubojstvo u tom slučaju, ispalo je da je ovaj umro od raka. Istražitelji su krenuli detaljno prikupili su podatke o svim dobitnicima lutrije iz organizacija koje su potpadale pod mrežu za koju je radio Eddie Tipton. Sve su ugurali u excel tablicu, oko 45.000 listića. Potom su pretresli Tiptonove Facebook prijatelje, izvukli telefonske razgovore i tražili poklapanja.

Nastavak na sljedećoj stranici...