Možda neće biti najbolji country album na top ljestvicama, ali Beyonce je dokazala da za nju ima mjesta u svim žanrovima. S 27 pjesama, koje ukupno traju 78 minuta, zagazila je u sve varijacije countryja, obradila je ‘Blackbird’ od Beatlesa i ‘Jolene’ od Dolly Parton. Zbog ove potonje je nastala najveća polemika na društvenim mrežama jer je riječ o pjesmi koju vole sve generacije i izvođačici koju svi poštuju. Znana je priča kako Parton nije dozvolila Elvisu da snimi “I Will Always Love You” jer je tražio pola ili cijela prava na pjesmu, a ona je ozbiljna kad je riječ o njezinu intelektualnom vlasništvu. Mnogi su mislili da je to loša odluka, ali Parton je uprihodila više od 10 milijuna dolara zbog odluke da zadrži prava na pjesmu kad ju je otpjevala Whitney Houston. Slušatelji su optužili Beyonce da je srozala “Jolene” zbog izmjene teksta, zbog koje ispada da upozorava i prijeti Jolene.
Međutim, i te izmjene napravila je sama Dolly Parton. Pjevačica je i za Beyoncein album snimila kratku poruku u kojoj joj govori da i ona zna jednu ženu koja se nabacuje oženjenim muškarcima, što je referencija na Beyoncein album “Lemonade”, u kojem obrađuje kako ju je Jay Z prevario. “Cowboy Carter” je album u kojem Beyonce slavi utjecaj Afroamerikanaca na stvaranje žanra, poziva na slavljenje rasne i stilske raznolikosti. “Can you stand me?”, pita u pjesmi “American Requiem” i nastavlja s “Used to say I spoke too country, now rejection says I’m not country enough”. Jasna je njena poruka da zauzima mjesto koje joj je dugo uskraćivano.
To se vidi i kroz ostale pjesme pjevačice koja je odrasla u Houstonu i daje svoju viziju onoga što country i Amerika jesu, drugačiju od ustaljenih kauboja kakve smo do sada mogli čuti u mainstreamu. Album je pun referencija na afroameričke country glazbenike koji ne dobiju toliko često priliku na radijskim postajama, što pokazuje koliko je radio u tom žanru još stvaratelj hitova i trendova. “Cowboy Carter” je tu da to promijeni.
