Drago mi je da sam dio priče serije ‘Crno-bijeli svijet’. Em smo se tih ‘80-ih motali oko Zvečke, em smo svirali po svim tim klubovima, em smo hopsali po 101-inici, kaže Davor Gobac. Kad ga je redatelj Goran Kulenović nazvao i rekao da će biti u seriji, Gobac je bio oduševljen jer ne mora glumiti.
U vrijeme novog vala imali ste 16 godina. Čime ste već tada ostavili trag da vas stave u seriju?
Nisam još imao Psihomodo pop, ali bio sam lijep pametan i duhovit. Valjda je Kulenović pratio razvoj benda, pa mu je bilo zgodno prikazati me kao klinca, srednjoškolca.
Jeste li zadovoljni kako su vas prikazali?
Mali Toma Medvešek me je odlično skinuo. To je prvi put da netko mene glumi i baš sam bio znatiželjan. Razveselio sam se kad sam se prepoznao. Skužio sam da su me skidali po starim slikama. U srednjoj nisam imao beatlesicu, nego kratku frizuru, billyidolicu. Jakna je grozna, imao sam bolju nego što je ova u seriji. Nosio sam lakiranu, plastičnu, kričavo crvenu od Jugoplastike. Rokericu, ramonesicu.
Što ste tada slušali? I kako živjeli?
Sex Pistolse, Ramonese, The Clash, Iggyja Popa i sve ostale pankere tog vremena. I Beatlese, Stonese, Queenovce. Puno sam markirao i pao treći razred. Stalno sam bio s ekipom u parkiću i pio coca-colu. Pojačanu s crnim vinom, poznatije kao bambus. Čak su mi nudili da izađem na ispite i pokušam proći, ali nisam htio. Baš sam htio ponavljati razred. Da sam bio pametan išao bi u školu do 38.
Po čemu pamtite stajanje ispred Zvečke?
Po ludim tulumima. Išlo se i u Lapidarij, Kulušić, a dosta se tulumarilo i po stanovima. Kad je netko imao tulum, šira škvadra je brzo doznala za to. Mislim da danas nema takvih tuluma. Lova nam nije bila važna. ja sam radničko dijete i uvijek sam bio bez novca. Tu i tamo bi mi dali baka, starci. Neku siću sam zaradio i kad sam počeo s Blentonima. Novac osamdesetih nije bio problem jer ga nije bilo. Kao ni danas. No onda je bila mnogo bolja atmosfera, ne sviđa mi se što se danas ljudi gledaju kroz novac.
Gdje je i kako nastao Psihomodo pop?
Smiljan Paradiš Šparka i Tigran Kalebota Tigi u to su vrijeme imali bend Neron u kojemu je pjevao Neron. Znao sam ih iz škole i Šparka me u Lapidariju pozvao da zamijenim Nerona koji je otišao u vojsku. Skužili smo se odmah, napravili smo prvu probu i odmah sam tri stvari naučio pjevati. Rekli su ‘jako smo zadovoljni, imaš sluha’ i primili me.
Što se sve u 32 godine promijenilo u bendu?
Gotovo ništa. Od članova je otišao Sale i došao Kuzma. Čak je i diskografska kuća do zadnjeg albuma bila ista.
Koja je najveća ludost u 32 godine benda?
U početku su me cure odijevale u njihovu odjeću. Mogao sam ući u haljine svoje djevojke. Massimu sam kao gost u Lisinskom došao u njezinoj crnoj haljini, crnim najlonkama, svojim špic crnim cipelama. Napravila mi je pundžicu i u kosu stavila bijeli cvijet. Pjevali smo ‘Hej djevojko ja želim da te okrenem’. Naši najluđi koncerti nikad nisu ni snimljeni. Na svakom sam se skidao do gola. Jednom smo u Kutini i publiku skinuli. Bio je niski strop, meni do glave pa nisam mogao skakati, ali sam se mogao skidati. I onda sam nagovarao publiku da se i oni skinu. Dečki su se skinuli i do gola pa su se i komadi okuražili. 50 posto publike bilo je skroz skinuto.
Što je za Psihomodo podrazumijevalo dobro se zabaviti?
Meni je uvijek bilo zabavno svirat. Trošili smo puno na hranu, cugu. Jednom sam u Rusiji razbio hotelsku sobu. Na svoj sam se rođendan posvadio sa Saletom. Rekli su mi da to košta 100 rubalja a ja njima ‘da sam znao da je tak jeftino podrobio bih cijeli kat’.
Jesu li vas godine smirile ili ste još spremni divljati i skidati se na bini?
Postao sam drukčiji, jer sam zreliji. I publika je drukčija, slobodnija. Taj kapitalizam donosi čudne vibracije. Skinuo sam se i nedavno u Domu sportova. To sad mogu izvoditi i kao zasebnu točku. Nije isto kad se skineš s 18 ili 52 godine. Mogu se skinuti jer superizgledam, treniram, ali nije mi to više tako napeto. Ni Mick Jagger se danas ne skida. Čak ni Iggy to više ne radi kao nekad. To smo odradili. Mogu se ja sad odmah skinut ako treba, nije mi neugodno.
Koliko vas je zdrav život promijenio? Čajevi od koprive, vježbanje, zdrava prehrana...?
Nisam neki makrobiotičar, sve jedem. Pojedem puno kolača, ali se ne hvata jer sve potrošim u teretani. Vježbam od 28. godine kada sam prvi put ušao u teretanu. Svatko tko se bavi ovim poslom i ima toliko godina mora trenirati. Nije Jagger budala. Ima 70 i nekoju i svaki dan protrči 10 kilometara. Taj će živjeti sto godina. Ne možeš na binu doći debeo i umoran i biti rock’n’roll zvijezda. Vidi Ozzyja Osbournea. Ima skuren mozak, a dobar je na bini.
2014. godina je Psihomoda. Zadovoljni? Ili je moglo još bolje?
Dobra godina, dobar album i prva menadžerica od kako bend postoji. Sve nam se posložilo i sad smo prava firma. Imali smo hitova, odsvirali kao nekad odlične koncerte. Bolji smo nego ikad, možda smo prije bili luđi ali nikad nismo ovako dobro svirali.
Je li pet nominacija za Porin prava nagrada za dobre pjesme? Ili je još slađe divljati s publikom?
Nominacije mi znače toliko što dokazuju da smo u igri. Nećemo se obogatiti, ali vrtjet će nas. Za posao je to dobro. Nisam pao u nesvijest od sreće jer sam nominiran i ne bih se ubio da su nas zaobišli. Lani smo za taj album imali tri nominacije, a dobili dva Porina, za najbolju izvedbu grupe s vokalom i videospot. Ove godine još pet. Osam nominacija za jedan album je sjajno.
Zašto ste album nazvali ‘Čiribu Čiriba’?
Jer oko sebe ne vidim čak ni kapitalizam nego čemer iz kojeg nas može izvući samo čarolija.
U srpnju na Šalati ponovno svirate s Billyjem Idolom. Gdje ćete nakon svirke tulumariti?
Njegov agent vodit će ga naokolo, ne ja. Dva put smo svirali s njim i znam da je naš fan. Rekao je u Beogradu da smo čudo od benda. Rasturili smo lani s njim u Beogradu, kao i prije tri godine u Skoplju. Nadam se da će i u Zagrebu biti dobro.
