Bio je to slučaj koji je zbunio sve koji su bili uključeni: 74-godišnju ženi javio se osip koji se nikako nije htio povući. Kad je stigla u bolnicu, donji dio desne noge bio je prekriven voštanim grudicama, jarke crvene i ljubičaste boje.
Testovi su potvrdili najgore sumnje, bio je to karcinom, oblik raka kože. Budućnost je izgledala crno, jer s obzirom na brzinu širenja tumora zračenje nije imalo smisla, a liječnici nisu mogli ni kirurški izvaditi tumore iz kože.
Amputacija je bila možda najbolja opcija, kaže Alan Irvine, liječnik zadužen za slučaj u bolnici St. James u Dublinu. No, zbog dobi pacijentice postojale su male vjerojatnosti kako bi se prilagodila životu s protezom. Pacijentica je radije željela umrijeti nego živjeti bez noge.
Čudesno izliječenje
Nakon duge i otvorene rasprave, pacijentica i liječnici odlučili su pričekati kako bi bolje razmotrili opcije, piše BBC.
No, tada se dogodilo ono što se može nazvati čudom. Unatoč tome što uopće nije primijenjeno nikakvo liječenje, tumori su se počeli naočigled smanjivati, kaže Irvine. Nakon 20 tjedana, pacijentica je bila bez raka.
- Nije bilo nikakve sumnje u dijagnozu pacijentice, no kasnije biopsija je pokazala kako je maligni rak posve nestao. Nekako se izliječila od najgore moguće bolesti. Vjerujem kako to pokazuje da tijelo ima potencijal očistiti se od raka, iako se to jako rijetko događa - smatra Irvine.
Pitanje je kako je to moguće? Irvine vjeruje da je to bilo Božje djelo, navodno je pacijentica poljubila križ netom prije nego je počelo izlječenje.
No znanstvenici zainteresirani za biologiju stvari ne vide u tome božanske, već spontane regresije koje mogu pružiti nevjerojatan uvid u to kako se cijeli proces događa, što bi u konačnici moglo omogućiti da ovakvi slučajevi samoizlječenja postanu češći.
- Ako možemo istrenirati svoje tijelo da učini tako nešto u većim razmjerima, to bi mogli primjenjivati ljudi svugdje u svijetu da poprave svoje zdravlje - kaže Irvine.
Teoretski, naš imunološki sustav trebao bi loviti i uništiti mutirane stanice prije nego što se ikada razviju u karcinom. Ponekad se, međutim, ove stanice uspijevaju ušuljati ispod radara, reproducirajući se sve dok ne prerastu u pravi i opasni tumor.
Do trenutka kad rak privuče pažnju liječnika, oporavak bez liječenja gotovo je nevjerojatan - smatra se da samo jedan od 100.000 oboljelih od raka izliječi bez terapije.
Točka nestajanja
Međutim, unutar tih malobrojnih priča, postoje neki zaista nevjerojatni slučajevi. Primjerice, bolnica u Velikoj Britaniji prijavila je slučaj žene koja je imala dugotrajne probleme s plodnošću. Tada je otkrila da ima tumor između rektuma i maternice, ali prije nego što su liječnici mogli operirati, konačno je začela.
Sve je dobro prošlo i zdravo dijete je rođeno - no liječnici su otkrili kako je rak misteriozno nestao tijekom trudnoće. Devet godina kasnije, ne postoje znakovi njegova povratka.
Sličan spektakularni oporavak zabilježen je kod mnogih različitih vrsta karcinoma, uključujući izuzetno agresivne oblike poput akutne mijeloidne leukemije, koji uključuje nenormalan rast bijelih krvnih stanica.
"Ako pacijenta ostavite neliječenog, on obično umire u roku od nekoliko tjedana, ako ne i dana", kaže Armin Rashidi sa Sveučilišta Washington u St Louisu. Ipak je otkrio 46 slučajeva u kojima se akutna mijeloična leukemija sama po sebi povukla, iako je samo osam njih dugoročno izbjeglo recidiv.
Da pitate onkologe, 99 posto njih bi reklo kako to nema smisla i ne može se dogoditi, kaže Rashidi.
Agonija čekanja
Suprotno tome, dramatičan oporavak od raka neuroblastoma u djetinjstvu iznenađujuće je čest - a nudi i najbolje tragove oko toga što možda potiče spontane remisije.
Ovaj rak nastaje iz tumora živčanog sustava i hormonalnih žlijezda. Ako se potom raširi ili metastazira, to može dovesti do kvržica na koži i do rasta u jetri, s natečenim tkivom u abdomenu što otežava disanje.
Opasni neuroblastom može nestati jednakom brzinom kojom se i pojavio, čak i bez ikakve medicinske intervencije. Štoviše, kod djece mlađe od godine dana regresija je toliko česta da liječnici izbjegavaju započinjanje kemoterapije, u nadi da će se tumor sam od sebe smanjiti.
- Sjećam se tri slučaja s velikim metastazama na koži i uvećanim jetrama, no doslovno smo ih samo pratili i sve je dobro završilo - kaže Garrett Brodeur iz dječje bolnice u Philadelphiji.
Međutim, odluka da se samo sjedi, promatra i čeka može biti iznimno teška, premda vjerojatnost izbjegavanja mučnih tretmana može donijeti olakšanje nekim roditeljima. Agonija tog razdoblja jedan je od razloga zašto Brodeur želi razumjeti mehanizme koji stoje iza nestanka raka.
"Želimo razviti vrlo specifične agense koji bi mogli pokrenuti regresiju, tako da ne trebamo čekati da stvari krenu svojim prirodnim tijekom ili da Bog odluči", kaže on.
Ključni tragovi
Do sada Brodeur ima neke snažne indikacije. Primjerice, za razliku od živčanih stanica, stanice u neuroblastomu naizgled imaju sposobnost preživljavanja bez faktora rasta živca, NFG. To im omogućava da rastu u pogrešnim dijelovima tijela u kojima NFG nije prisutan.
Spontana remisija može biti potaknuta prirodnom promjenom tumorskih stanica neuroblastoma, možda uključivanjem staničnih receptora na koje se NGF veže. Bez obzira na promjene, to može značiti da stanice više ne mogu preživjeti bez bitnog hranjivog sastojka.
Ako je to slučaj, lijek koji cilja te receptore mogao bi započeti oporavak kod drugih bolesnika. Brodeur kaže da dvije kompanije za lijekove već imaju neke kandidate, a nada se da će ispitivanja uskoro započeti.
- Selektivno bi ubili tumorske stanice koje su na to osjetljive, za razliku od zračenja, kemoterapije i operacija kojima stradaju i zdrave stanice. Osim toga, pacijentima ne bi bilo mučno, ne bi im ispadala kosa ili se smanjivao broj krvnih stanica - objašnjava on.
Prijateljska vatra
Nažalost, neočekivani oporavci od drugih vrsta karcinoma bili su manje proučavani, možda zbog njihove rijetkosti. No, postoje tragovi i oni bi mogli poticati iz pionirskog rada malo poznatog američkog liječnika prije više od 100 godina.
Bilo je to krajem 19. stoljeća, a William Bradley Coley borio se da spasi pacijenta s velikim tumorom u vratu. Pet operacija nije uspjelo iskorijeniti rak.
Tada je pacijent uhvatio gadnu infekciju kože s vrućicom. Do trenutka oporavka tumora više nije bilo. Ispitujući princip na malom broju drugih pacijenata, Coley je otkrio da ih je namjerno inficiranje bakterijama ili liječenje toksinima prikupljenim od mikroba uništava inače neoperabilne tumore.
Može li infekcija biti ključna za poticanje spontane remisije općenito? Analize nedavnih dokaza zasigurno čine upečatljiv slučaj za istraživanje ta ideje.
Istraživanje Rashidi i Fisher otkrilo je da je 90 posto pacijenata koji su se oporavili od leukemije pretrpjeli su još jednu bolest poput upale pluća malo prije nego što je rak nestao. U drugim radovima zabilježeni su tumori koji nestaju nakon difterije, gonoreje, hepatitisa, gripe, malarije, ospica, malih boginja i sifilisa. Ono što nas uistinu ne ubije, može nas ojačati u tim neobičnim okolnostima.
Nisu mikrobi sami po sebi ti koji donose ozdravljenje, već infekcija pokreće imunološki odgovor koji može biti fatalan za tumor. Primjerice, povišena temperatura može učiniti tumorske stanice ranjivijima i uzrokovati njihovo propadanje. Ili je možda značajno da, kada se borimo protiv bakterija ili virusa, naša krv vrvi upalnim molekulama koje pozivaju tjelesne makrofage na borbu, pretvarajući ove tjelesne stanice u oružje.
"Mislim da infekcija mijenja urođene imunološke stanice tako što pomažu tumorima da ih ubiju", kaže Henrik Schmidt iz Sveučilišne bolnice Aarhus u Danskoj.
To zauzvrat može potaknuti i druge dijelove imunološkog sustava - poput naših dendritičkih i T-stanica - da nauče prepoznati tumorske stanice kako bi mogli ponovno napasti rak ako se vrati.
Schmidt smatra da je razumijevanje procesa spontane remisije od vitalnog značaja, jer bi moglo pomoći u rafiniranju nastale klase "imunoterapije" koji poništava našu prirodnu obranu za borbu protiv raka.
No s obzirom da groznica sama po sebi može pokrenuti remisiju, Schmidt je sumnjao da bi paracetamol mogao smanjiti moć liječenja. Sigurno je otkrio da više od dvostruko više pacijenata - 25 posto prema 10 posto - preživi nakon dvogodišnjeg praćenja, ako su umjesto toga prepušteni visokoj temperaturi.
Moglo bi biti puno drugih jednostavnih, ali snažnih koraka za poboljšanje liječenja raka nadahnuto tim spoznajama. Jedan je čovjek doživio spontanu remisiju nakon cijepljenja protiv tetanusa i difterije, na primjer - možda zato što cjepiva također djeluju kao poziv na borbu imunološkom sustavu.
Traženje lijeka
Drugi razmišljaju o daleko radikalnijoj liniji napada. Na primjer, jedan pristup ima za svrhu namjerno zaraziti oboljele od raka tropskom bolešću. Tehnika koju je razvio američki start-up PrimeVax uključuje pristup u dva koraka.
Započelo bi uzorkom tumora i prikupljanjem dendritičnih stanica iz pacijentove krvi. Te stanice pomažu koordinirati odgovor imunološkog sustava na prijetnju i izlaganjem ih tumoru u laboratoriju moguće je programirati na prepoznavanje stanica raka.
U međuvremenu, pacijentu se daje doza dengue groznice, bolesti koju obično prenose komarci, prije nego što se ubrizgaju s novotreniranim dendritičkim stanicama.
Pod nadzorom liječnika u bolnici, pacijent bi počeo razvijati temperaturu od 40,5 Celzijusa, u kombinaciji sa širokim oslobađanjem upalnih molekula. Tako tumor ne bi mogao ostati "ispod radara" imuniteta, već glavna meta intenzivnog napada imunoloških stanica, koji bi vodile programirane dendritičke stanice.
Zaraziti ranjive bolesnike tropskom bolešću može zvučati glupo, ali manja je šansa da dengue ubije prosječnu odraslu osobu od obične prehlade, što je čini najsigurnijim izborom infekcije. Važno je da će se, nakon što se groznica smiri, programirane imunološke stanice zadržati na vidiku tumora, ukoliko se ponovo pojavi.
- Rak je pokretna meta. Većina terapija napada samo s jedne strane - kaže Lyday.
"Naša misija je replicirati spontanu remisiju na što standardiziraniji način", kaže Lydayin kolega Tony Chen. Unatoč tome, oni žele naglasiti da je njihova ideja još uvijek u vrlo ranoj fazi razvoja - i ne mogu znati kako će se odigrati sve dok ne započnu kliničko ispitivanje. Prvi testovi, nadaju se, započet će s uznapredovalim bolesnicima s melanomom, možda do kraja godine.
Jasno je da je potreban oprez. Kao što Irvine ističe: "Spontana remisija mali je trag u velikoj kompliciranoj slagalici." Ali ako - i to je golemo ako - uspije, posljedice bi bile zapanjujuće. Brz, relativno bezbolan oporavak od raka sada je čudo. San je liječnika da to postane norma.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site