Ovo je, nasreću ili nažalost, pravi trenutak za objavljivanje jednog u biti antiratnog albuma kao što je ovaj, priča nam Dino Šaran (53). Autor brojnih hitova i frontmen benda Letu štuke slavi 17 godina od prvog albuma reizdanjem na vinilu. Reizdanje su planirali na 15. godišnjicu, ali korona se umiješala. Šaran ne krije da mu snimke rata iz Ukrajine stvaraju anksioznost.
Express: Kako ste se odlučili na reizdanje prvog albuma na vinilu? Znači li to da bi svaki album mogao dobiti svoj vinil ili bi se nove pjesme mogle odmah početi snimati na vinil, kao što su to započele raditi svjetske zvijezde?
Ideja za vinil je došla na 15. godišnjicu objavljivanja albuma. Dakle, krajem 2020. Zbog korone i nekih tehničkih nemogućnosti izdavača ide van tek ovih dana. Danas muziku slušamo na platformama, ali vinil ima svoju kolekcionarsku vrijednost i sve je popularniji kod novih generacija. Volio bih u tom formatu vidjeti i ostale albume Štuka. Isto je i s novim pjesmama. O tom potom.
Express: Album je postao aktualan upravo zbog stanja u Ukrajini. Ploču ste planirali objaviti prije dvije godine, na 15. godišnjicu prvog albuma ‘Letu štuke’, zar ne? Smatrate li da je zbog vremena u kojem se nalazimo ovo pravo vrijeme izlaženja za ploču koju nazivate pločom mira?
Ovo je, nasreću ili nažalost, pravi trenutak za objavljivanje jednog u biti antiratnog albuma kao što je ovaj.
Express: Kako je bilo prije 17 godina snimiti album koji je nastajao cijelo desetljeće? Što vas je tad inspiriralo za hitove kao što su ‘Mjesto za dvoje’ i ‘Minimalizam’?
Inspiracija za pjesme je sam život. Album je neka vrsta dokumenta. Soundtrack jednog životnog razdoblja ako stvari postavimo filmski. Bio sam sretan da nakon rata uopće imamo priliku izbaciti sve te utiske i osjećaje iz sebe. Autentičnost je bila primarni cilj, kako moj, tako i producenta Đanija Pervana.
Express: Na ploči se nalazi demo snimka pjesme ‘Kao na zapad’. To je prva pjesma koju ste napisali i s njom ste predosjetili rat. Danas kad pišete nove pjesme, imate li sličan predosjećaj kao i ‘86.?
’Kao na zapad’ je napisana mnogo prije rata. Napisana je instiktivno, srcem tinejdžera. Može se reći da je ona polazna točka cijele te priče. Danas, s obzirom na iskustva, više razmišljam, a stvari su, čini se, mnogo kompliciranije nego tad. Ipak, instinkti mi nisu otupjeli i neke stvari se lako mogu prepoznati.
Express: Mnogi ljudi koji su preživjeli ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zbog rata u Ukrajini kažu da su retraumatizirani, to jest da im se pojavljuju isti strahovi i tjeskobe kao onih godina. Kako se vi osjećate kad gledate snimke iz Ukrajine?
Lagao bih kad bih rekao da mi snimke iz Ukrajine ne stvaraju anksioznost. Razumijem sve koji su preživjeli strahote rata. Suosjećanje je valjda osnovna ljudska komponenta. Nema ni jednog razloga da se rat kao rat opravdava. Ne postoje te teritorije, interesi ili ideologije koje mogu opravdati suze desetogodišnjeg djeteta koje ide samo preko granice. U tom prizoru leži sav besmisao rata.
Express: Koji domaći autori su imali najveći utjecaj na vaše stvaralaštvo?
Prije svega Arsen Dedić. Moji roditelji su ga slušali pa je bilo logično da se prvo zakačim na Arsena. Tu su bili i nezaobilazni Indexi. Naravno, Bregović, Štulić, Milan Mladenović, Rundek, Sejo Sexon, Elvis J. Kurtovich i ostali protagonisti Novog vala i Novog primitivizma. Manje-više sve što je slušala moja generacija.
Express: BiH vam je nepresušno vrelo inspiracije za teške i iznimno komplicirane društvene teme. Kako danas komentirate društvenu situaciju u Bosni i Hercegovini?
Situacija u BiH je kompleksna jer zapravo nema alternativu osim biti građansko društvo. Ja je takvu znam i takvu je želim. Nacionalizam je po meni čisti promašaj. Suživot je nametnuta forma jer zdravorazumski i ljudski gledajući svi smo mi u konačnici ljudska bića. Golema je razlika između suživota i života. Razlike na koje se pozivaju nacionalisti su samo paravan za kriminal i bogaćenje loših vladara. Običan čovjek od toga ima samo patnju i bol. Još samo kad bismo tu činjenicu konačno masovno osvijestili.
Express: Vaše pjesme opisuju našu stvarnost koju današnje mlađe generacije svekoliko i svakodnevno izbjegavaju jer je život zabavniji na društvenim mrežama. Jeste li se ikad poželjeli aktivno uključiti u politiku?
Mladi bježe u virtualno, ali realno, to je jedini prostor koji im se nudi. Društvo je opterećeno materijalističkim načinom razmišljanja. Reality kultura u službi politike drži primat u eteru. Ipak, dio mladih traži i pronalazi kreaciju. Ne želim i nemam prava biti zloćudni prognozer i tvrdi kritičar današnje mladosti. Nije im lako i nije do njih. Do nas je. Politika nije za mene.
Express: Najsuptilniji umjetnici često skreću pozornost na nepravde koje se nanose pojedincima ili pojedinim društvenim skupinama. Vama je ta vrsta društvene angažiranosti prirodna. Kako gledate na trenutačnu situaciju u našem društvu, ali i povezano sa svime što se oko nas događa od pandemije, iseljavanja iz Hrvatske pa do Ukrajine?
Pandemija, migracije i sve suvremene pojave su refleksija materijalizma koji živimo. Čini se da je vrijeme dobilo na ubrzanju upravo zbog mase svih tih balasta kao što su pretjerana ambicija, kompleks siromaštva, očekivanja od sebe vizavi okoline itd. Ja sam za humanu i svjesnu individuu u okviru istog takvog društva. Reklo bi se socioutopist.
Express: Posljednji album je izašao 2018., stvarate li u međuvremenu nove pjesme?
Novih pjesama ima i uskoro počinjemo s njihovom realizacijom.
Express: Pandemija je, nažalost, prekinula turneju albuma ‘Topla voda’, kad vas ponovno možemo očekivati na sceni?
Datumi za nove koncerte pristižu i turneja se nastavlja.
Express: ‘Mjesto za dvoje’ ste namijenili Crvenoj jabuci, no za bend je to bila pjesma s previše izraženim političkim stavom. Pretpostavljam da vam je danas drago što su je odbili. Pisanje za druge izvođače je, pretpostavljam prvenstveno motivirano materijalnim razlozima i nekako spada u zanatski dio vašeg bavljenja glazbom. Najviše pišete za hrvatske izvođače, tko vam je od naših glazbenika interesantan/intrigantan za suradnju? I postoji li netko kome biste voljeli napisati pjesmu ili ostvariti suradnju, a da s njegove/njezine ili njihove strane nije nikad došao zahtjev za sudjelovanjem?
Radije pišem pjesme koje sam pjevam, ali još volim napisati nešto i za druge. Sve su to interesantne suradnje. Svaka na svoj način. Obično izvođači nađu autora (barem u mom slučaju), ali postoje i suprotni primjeri. Intrigantno mi je staviti se u tuđu kožu i tuđim glasom progovoriti o temama koje mi nisu imanentne. Hvala Bogu i na toj sposobnosti.
Express: Kako izgleda vaš proces pisanja? Jeste li se kao umjetnik uspjeli disciplinirati pa pišete svaki dan ili čekate inspiraciju koja može doći u bilo koje doba dana ili noći? Imate li periode kad vam ne ide onako kako biste željeli?
Pišem spontano. Nekad u kontinuitetu, a nekad s pauzama. Gledam da nemam materijala za bacanje pa u startu postavljam stvar na zdravi temelj i trudim se oko detalja. Ne volim površnost čak i kad je potrebna da bi se došlo do krajnjeg rezultata. Nju zamjenjujem jednostavnošću.
Express: Što vas pokreće u radu, imate li nešto ili nekoga tko vas nadahnjuje na stvaralaštvo? Što vas čini ponosnim u karijeri, a što u privatnom životu?
Nadahnjuje me sam život. Unutarnji i vanjski. Ponosan sam na odsustvo loših namjera i na dosljednost u životnim premisama. Svjestan sam da je ovaj život jedno nepredvidivo putovanje u vječnost i da ga ne treba trošiti na suštinski nebitne stvari.
