Dnevnik Joška Klisovića iz izolacije zbog korona virusa

Kako to zapravo izgleda kada osoba mora otići u samoizolaciju opisao je, u ekstenzivnim dnevničkim zapisima iz dnevnog boravka, diplomat i saborski zastupnik SDP-a Joško Klisović, koji je u samoizolaciji jer je potvrđeno da je bio u prostoriji s osobom za koju je potvrđeno da ima korona virus.

Petak, 28. 2. 2020. 

Dragi čitatelji, Express me zamolio da pišem što radim i o čemu razmišljam dok sam u samoizolaciji. Svojevrsni dnevnik. Prvotno sam odbio takvu ponudu, jer ne želim da itko pomisli da ozbiljnu situaciju pretvaram u bilo kakav PR. No kažu da bi svojim iskustvom mogao pomoći i olakšati svim čitateljima koji imaju neku dvojbu kako postupiti ako sumnjaju na korona virus. Kad stvar ogolite od panike i histerije kojoj su neki ljudi skloni, one su vrlo jednostavne. Dobio sam mail od Službe za epidemiologiju kojim me obavještavaju da sam prije sedam dana bio u prostoriji s osobom za koju je potvrđeno da ima korona virus, no da na dan kad je bila u kontaktu sa mnom nije imala nikakve simptome te je stoga rizik inficiranja mali. 

Predložili su mi da ne idem na skupove gdje se skuplja puno ljudi i da ostanem kući u dobrovoljnoj izolaciji, kao i da se javljam dežurnom epidemiologu, što sam i učinio. Prva misao mi je bila - ljudi rade svoj posao, brinu o neširenju bolesti, pokušavaju djelovati preventivno i to je dobro. Moj zadatak je da im u tome pomognem. To treba učiniti svaki odgovoran građanin ove zemlje, a posebice javna osoba. Nakon razgovora s epidemiologom, koji mi je dao uputu o svakodnevnom javljanju i praćenju eventualnih simptoma (koje još nemam), obavijestio sam ljude koji vode instituciju u kojoj radim i nekoliko osoba s kojima sam tijekom dana bio u bližem kontaktu o svojoj situaciji. 

Nije prošlo 10-ak minuta i počeli su stizati prvi uputi novinara da potvrdim idem li u dobrovoljnu izolaciju ili tzv. samoizolaciju. Potvrdio sam jer nemam što skrivati, ali me je zaintrigiralo kako su tako brzo saznali. Sumnjam da im je javljeno iz altruističnih razloga - jer javnost mora znati. Meni je prva pomisao bila da javim obitelji, a ne novinarima. O imenima ostalih osoba koje su se zatekle u prostoriji se ne piše i njihova imena ne namjeravam dati u javnost. Novinare sam uputio na Službu za epidemiologiju. 

Neka krizni stožer upravlja komunikacijom s medijima. Za to su ovlašteni i odgovorni. Ja, kao i bilo koji drugi građanin, u tome ih ne bih trebao ometati ili im stvarati nepoželjne krizne situacije. Naravno, sve dok iskreno, kompetentno i odgovorno rade svoj posao. A procjenjujem da za sada upravo tako rade. Jedno mi se pitanje stalno vrtjelo po glavi dok sam razgovarao s epidemiologom. Kakva je to samoizolacija kad živim s obitelji. Nisam sam u kući. Što je s njima? Smiju li ići na posao, fakultet, školu? Smiju li uopće biti kraj mene u stanu? Rekao sam epidemiologu da sam spreman ići u karantenu ili da mi odmah izvade krv i utvrde jesam li inficiran. 

Odgovor je bio da je rizik kod mene mali i da mi se iz preventivnih razloga predlaže da ostanem doma, posebice zbog mogućeg smanjenog imuniteta. Ne trebam ići u obradu ili karantenu ako ne razvijem neki od simptoma. Jedino što trebam pratiti simptome i svakodnevno se javljati dežurnom epidemiologu. U praktičnom smislu, brzo sam shvatio, da nema kapaciteta za brzu obradu velikog broja ljudi koji mogu biti u kontaktu sa zaraženima, a da to uopće nisu znali. Očigledno se radi procjena rizika i ovisno o kategoriji rizika u koji se osobu razvrsta, prema njoj se postupa na odgovarajući način koji nalaže epidemiologija. Iza mene je već sedam dana i ako nisam dosad razvio ni jedan simptom, vjerojatno i neću. 

Vjerujem da je u mojem slučaju procjena dobro napravljena. Zabrinuti se prijatelji javljaju sa svih strana i kontinenata. Umirujem ih svojim vedrim glasom, a neki i sami potaknu šalu. Jedni kažu: “Neće grom u koprive, nego od cijelog Sabora puko baš u tebe”, drugi: “Odi se ti malo baciti na nove oskarovce i serije”, a treći: “Možda konačno srušiš kvorum u Saboru”. Pozitiva je u ovakvim slučajevima svakako dobrodošla i treba je poticati. Bolja se kemija stvara u glavi, a time i jača imunitet.

Subota, 29. 2. 2020. 

Subota ujutro. Mirno, suho i oblačno jutro. Nekako kao i moje raspoloženje. Odmah provjera simptoma: grlo mirno, nos suh, raspoloženje oblačno, ali temperature i glavobolje nema. Za jačanje imuniteta malo i narodne medicine. Za doručak domaća kobasica i špek s gospodarstva prijatelja, koji je među prvima dobrovoljno stao na branik domovine u ranim 90-im. Kaže, ubija svaki virus i liječi svaku slabost. Za sada je u pravu. Eto me na naslovnici dnevnih novina. Ne baš u kontekstu u kojem bih želio. 

No jedan sam od mnogih kojima je preporučena samoizolacija. Ne znam jesam li time što mi je slika na naslovnici povlašten ili diskriminiran. No svjestan sam da to ide uz posao javne osobe. Upravo čitam na jednom portalu da nije poznato zašto sam prvo bio na glasovanju u Saboru, a tek onda odlučio ići u samoizolaciju. Jednostavno, zato što sam obavijest dobio i vidio tek nakon završetka sjednice. Zvuči dosadno, zar ne? No portal nije pogriješio, a priči je dodao dinamiku. Upravo sam razgovarao s epidemiologom. Nitko iz grupe s kojom sam bio nije još razvio simptome bolesti. To je dobra vijest. Bacam se sad na odabir knjiga, filmova i serija, kojima ću prikratiti vrijeme.

Nedjelja, 1. 3. 2020.

Današnji dan samoizolacije obilježila je komunikacija s ljudima koji su također u samoizolaciji. Javljaju mi se i od mene traže da ispričam njihovu priču javnosti jer njih nitko ne želi slušati. Ne žele da im se imena spominju, ali žele da se sazna što proživljavaju. Neki su u izolaciji dobrovoljno, neki zbog pritiska svojih radnih i životnih sredina. Dovoljno je samo da si bio u Italiji pa da ti se prijeti, da ti se ne vjeruje na riječ da možeš nastaviti s radom po procjeni epidemiologa, da se na tebe izderavaju ili bježe od tebe kao da si kužan uz zlobne komentare, govore mi. Nevjerojatno što se odgovornim ljudima, koji su se povukli u samoizolaciju zbog izbjegavanja svake i najmanje mogućnosti da ugroze druge, događa. 

Zar su to zaslužili zato što su se zatekli u gradu ili državi u kojoj je potvrđen korona virus? Još je manje vjerojatno da Krizni stožer nije predvidio ovakve situacije i da se nije organiziralo pružanje psihološke pomoći ljudima koji je traže jer su pod velikim stresom, u strahu i anksioznosti. Ljudima koji se osjećaju izopćeno i šikanirano. Nitko za njih ne pita, a oni se boje vratiti na posao i suočiti s kolegama. I u zgradama u kojima žive se na njih istresaju i traže da se maknu negdje drugdje. Boje se kako će reagirati i na članove njihovih obitelji koji su s njima u istom kućanstvu, a vikend se bliži kraju. Moj slučaj je drugačiji. 

Prijatelji mi se javljaju i daju mi potporu te nude svaki oblik pomoći koji mi treba. U Saboru su bili maksimalno korektni, profesionalni, pa i empatični prema meni kad sam im rekao da idem u samoizolaciju. Svi su iskreni u tome što govore, to možete lako osjetiti. Zastupnik sam svojih birača, a bit ću i svih građana koji mi se jave i žele da ih zastupam. Bit ću njihov glas u javnom prostoru kad god su iskreni u tome što traže. A ljudi koji su mi se javili iz samoizolacije to svakako jesu.

Ponedjeljak, 2. 3. 2020.

Danas je ponedjeljak, radni dan, a ja sam od jutra u punom radnom pogonu. Telefonski intervju uživo za N1 o nadolazećoj migrantskoj krizi, Europskoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te snalaženju Vlade u svemu tome. Bez obzira na to koliko je HDZ kritizirao upravljanje krizom 2015. godine, sad se vode istim načelima kao i SDP-ova vlada. To su prije svega (I) sigurnost hrvatskih građana i države, (II) humani odnos prema migrantima i (III) dosljedno provođenje hrvatskog zakonodavstva i međunarodnog prava. 

S obzirom na to da sad predsjedamo EU, tražio sam da inzistiramo na zajedničkoj EU poziciji o upravljanju krizom jer ćemo inače morati sami donositi odluke na dnevnoj razini iza kojih možda EU neće stati, nego će nas izvrgnuti kritici. Dan sam zaključio telefonskim sudjelovanjem u emisiji Z1 televizije s ministrom Berošem. Naravno, tema je bila korona virus. Koristim prigodu ministru prenijeti zabrinutost i iskustva osoba koje su me kontaktirale iz samoizolacije te me zamolile da progovorim o njihovu šikaniranju od strane pojedinaca iz njihove radne i životne okoline te potrebi da im se omogući psihološka pomoć kako bi se lakše nosili s nastalom anksioznošću i strahovima. 

Kao zastupnik građana to sam i učinio. Ostatak ovog dinamičnog dana proveo sam odgovarajući na pitanja novinara s raznih portala i tiskanih medija o upravljanju migrantskom i korona krizom. U pauzama ovih razgovora bavio sam se završnim poliranjem vanjskopolitičkog programa SDP-a, koji namjeravamo predstaviti građanima tijekom kampanje za parlamentarne izbore, te odgovorima na pregršt mailova koje sam dobio. Dan je jednostavno proletio pa, nažalost, nije bilo vremena za filmove, serije i knjige. 

Utorak, 3. 3. 2020.

Konačno je svanulo sunčano jutro. I ja se odmah bolje osjećam. Nekako sam se odmorio i potpuno mi se obnovila energija koju bespoštedno trošim na poslu. Vidim u novinama i na portalima da se poruka koju sam poslao u ime ljudi u samoizolaciji da im se omogući psihološka pomoć kako bi se lakše nosili sa svojom radnom i životnom okolinom uhvatila u medijima i da je ministar zdravstva ozbiljno razmatra. Jučer me je i zvao da o tome porazgovaramo. Cijenim njegovu gestu, ne zbog sebe, nego zbog ljudi koji su me zamolili da budem njihov glas. Ovakva konstruktivna suradnja svakako je potrebna hrvatskoj politici. To je ono što i građani cijene i od čega imaju koristi. 

Ja se nekako osjećam dobro jer kao zastupnik građana upravo sam odradio posao koji oni od mene očekuju. Pratim intenzivno i vijesti. Neke stvarno dižu nervozu u glavi. Recimo kad gradonačelnik Zagreba ispali da djeca, ako nema sapuna u školama, peru ruke pepelom (lugom). Prvo, on je izabran da omogući da u školama, kojih je usput rečeno Grad vlasnik, bude sapuna i ostalih nužnih higijenskih potrepština. Drugo, ne želimo da se djeca igraju šibicama u školi i proizvode pepeo kojim će prati ruke. 

To su opasni i neodgovorni savjeti gradonačelnika. Druga vijest koja gubi iz fokusa širu sliku je poduka građana o pranju ruku. Liječnica demonstrira kako se 40 sekundi peru ruke, a barem 35 sekundi joj jaki mlaz vode teče u prazno. Koja neučinkovita upotreba vode i bacanje tako vrijednog resursa u prazno. Inače, procjenjuje se da će voda biti glavni resurs oko kojega će se države sukobljavati u budućnosti. No da cijeli dan ne prođe u radnom tonu, odlučio sam predvečer pogledati preostale epizode “Mindhuntera”, sjajne Netflixove serija o FBI-evim agentima koji pokušavaju dokučiti način funkcioniranja izopačenih umova serijskih ubojica. 

Rezultati njihovih istraživanja učinili su svijet barem malo boljim mjestom za život. Tijekom večeri našlo se vremena i za vrlo zanimljivu knjigu bivše glasnogovornice MKS za bivšu SFRJ Florence Hartmann “Zviždači”. Sjajna knjiga o zviždačima koji su oprali savjest naših demokracija. Ljudima koji su razapeti između lojalnosti poslodavcu koji im omogućuje egzistenciju i lojalnosti javnom interesu i društvu u kojemu žive. Izdati istinu ili svoj tim. 

Srijeda, 4. 3. 2020. 

Još malo i gotova izolacija. Simptoma nema. Javljam svojem epidemiologu. Odgovara mi: “Izvrsno”. Tako se i osjećam. Već mi nedostaju treninzi. Aktivan sam triatlonac. Jedan mi sport, za svu tu moju energiju, nije bio dovoljan pa se bavim s tri istodobno. Plivanje, trčanje i bicikliranje, sve na otvorenom, na svježem zraku, osim plivanja u zimskim danima. Pritišće me već ovaj boravak u zatvorenom prostoru. Tijelo je naviklo na sportsku aktivnost i traži kretanje, dizanje pulsa, snažno disanje... Jedva čekam petak. Bacam se na kuhanje. Danas je na meniju umak bolonjeze a la Joško. Osim mesa, bogat je povrćem, uz odgovarajući pastu i punomasni sir, prava triatlonska energetska bomba. 

Nakon glavnog jela ide kao desert Snickers rižini triatlonski kolači. “Ozbiljno” se počinjem mentalno i nutritivno pripremati za treninge sljedeći tjedan. Sjajan je to sport. Idealan za testiranje vlastitih mentalnih i fizičkih granica. Čovjek kroz njega bolje upozna sebe i svoj način funkcioniranja u ekstremno napornim situacijama. Nauči i ne odustajati kad je teško. Dok kuham, na radiju rastura Bull Hit Luke Bulića i Davora Gopca “Koronarni takt”. Ha, ha, ha..., pogađa u sridu moju situaciju. Dečki su mi razvukli osmijeh od uha do uha. Dobro raspoloženje i energija važni su kod kuhanja jer prelazi na hranu koju pripremate.

Četvrtak, 5. 3. 2020. 

Zadnji dan izolacije. Zdravstveno stanje nepromijenjeno. Zdrav sam. Radujem se povratku na posao, treninzima i izravnoj komunikaciji sa širim krugom ljudi. Izolacija je dobra za samorefleksiju i samopreispitivanje, ali ne preduga. Danas, uz već redovito telefonsko komuniciranje s kolegama, građanima i novinarima te druženjem s elektroničkom poštom, sređujem stan. Usisavam, brišem prašinu, perem posteljinu i kupaonicu. Sve se vraća u stanje prije izolacije. Na repertoaru su još kuhanje, nastavak čitanja “Zviždača” i gledanje izvrsne serije “Narcos”. 

Gledam i razmišljam u što se sve čovjek pretvori te na što je sve spreman da se i kad se domogne moći i novca. Zašto mu se tako izopači um te gdje nestanu sva ona ljudskost i plemenitost s kojom se ljudi diče. Težnja za punom dominacijom nad drugima i za osjećajem nedodirljivosti, kao i sebična želja za zadovoljavanjem svoje pohlepe zatruju im um i zavladaju razumom. Zar misle da neće potaknuti otpor kod zdravorazumskog, iako često uplašenog, čovjeka? Serija slikovito upućuje na to da nema organiziranog kriminala bez sprege s politikom i državnim represivnim aparatom. Zato je demokratsko funkcioniranje institucija ključno za zdravlje građana i društva. Nije ih dovoljno samo imati, potrebno je da rade u skladu s demokratskim i etičkim vrijednostima. 

Sutra se vraćam u Sabor sretan što sam zdrav i što sam mogao biti glas izoliranih ljudi prema javnosti i zdravstvenom sustavu, što sam nadležne uspio potaknuti da im organiziraju psihološku pomoć, te što sam još više učvršćen u uvjerenju da državne institucije moramo istrgnuti iz ruku korumpiranih političara i kriminalaca u državnim službama te ih vratiti građanima. Nastavljam svoj politički rad u tom smjeru.