Je li Tito prodao Amerikancima svemirski program i je li bivša Jugoslavija bila treći igrač u povijesnoj utrci osvajanja svemira između dviju velesila, Sjedinjenih Američkih Država i tadašnjeg SSSR-a? Na to pitanje pokušao je odgovoriti dokumentarno-igrani film "Houston, imamo problem" mladog slovenskog redatelja Žige Virca (29). Tema je toliko intrigantna da o filmu pišu i svjetski mediji, tim više jer će se premijerno prikazati sredinom travnja u New Yorku, na uglednom Tribeca Film Festivalu. Film je nastao u koprodukciji nekoliko zemalja, među kojima je i Hrvatska, gdje će se prikazati odmah po povratku s festivala. Autor filma najavljuje da će u njemu biti prikazani i mnogi dosad neobjavljeni arhivski videomaterijali, kao i nedavno otkriveni te deklasificirani dokumenti tajnih službi bivše države.
"Na ideju za film došao sam prije pet godina kad sam tijekom istraživanja za scenarij drugog filma naišao na niz zanimljivih podataka koji su me vrlo zaintrigirali. Riječ je o deklasificiranim dokumentima iz razdoblja od 1960. do 1965. Također, imao sam sreće pa sam naišao na prave ljude. Potrebno je bilo samo vrijeme kako bi se pretražili arhivi, a gradivo povezalo u cjelovitu priču koja je rezultirala igrano-dokumentarnim filmom punim političkih spletki i dramatičnih osobnih priča", govori Virc, koji je pronašao i svjedoke tog vremena. Iz razumljivih razloga ne želi prije premijere otkriti njihov identitet, no u njegovu filmu se pojavljuju dvojica aktera. "U filmu se isprepliću osobne priče inženjera Ivana i umirovljenog oficira sigurnosne službe bivše JNA, izvjesnog Franca. Film pripada žanru igrano-dokumentarnog filma u kojem se miješaju elementi dokumentarizma i fikcije. Kroz film se autorski poigravam urbanim mitom o jugoslavenskom svemirskom programu, a pritom koristim potvrđene i provjerene informacije, povijesne činjenice, ali i različite konstrukcije, nagađanja te subjektivna mišljenja. Igrani i dokumentarni dijelovi isprepliću se te povezuju u cjelovitu priču koja gledatelja izaziva da sam kritički prosudi što je istina."
Virc polazi od činjenice da je u listopadu 1963. godine Josip Broz Tito posjetio Johna Kennedyja i da je to bio njegov prvi posjet nekom američkom predsjedniku. Zašto baš tada? Jedan od razloga mogao bi biti upravo naplata "know-howa" koji je, kako se tvrdi u filmu, prodao Kennedyju u ožujku 1961. godine jer je već u svibnju američki predsjednik najavio osvajanje Mjeseca. Tom trgovinom Tito je Jugoslaviji priskrbio "američku injekciju" od dvije i pol milijarde dolara što, ako je vjerovati tzv. inflacijskom kalkulatoru na web stranici dollartimes.com, odgovara današnjem iznosu od gotovo 19,5 milijardi dolara. U to vrijeme Amerika se silno trudila prestići Sovjetski Savez u osvajanju svemira, koje je počelo potkraj 50-ih godina prošlog stoljeća. SSSR je 1957. prvi lansirao Sputnik 1 u Zemljinu orbitu, čiji je jedini član posade bila legendarna kujica Lajka, a godinu dana kasnije to su učinili i Amerikanci lansiranjem Explorera, doduše bez pseće posade. Rusi su prvi poslali na Zemlju fotografije tamne strane Mjeseca, a 1961. godine Jurij Gagarin je prvi kružio oko Zemlje u Vostoku 1.
Opet s godinu dana zakašnjenja, SAD lansira Johna Glenna u Friendshipu 1, da bi nakon telekomunikacijskog Telstara poslali i sondu prema Veneri. Zauzvrat Rusi 1963. godine šalju u svemir prvu ženu-astronauta Valentinu Tereškovu, a nakon toga američka sonda Mariner 1 šalje prve fotografije Marsa. Logično je pitanje što je to onda Jugoslavija mogla ponuditi Amerikancima? Stručnjaci, kao i amaterski zaljubljenici svemirskih istraživanja, među kojima je i redatelj Virc, znaju da je knjiga "Problem vožnje svemirom - raketni motor" prava "astronautička Biblija". Napisao ju je slovenski znanstvenik Herman Potočnik, poznat pod nadimkom Noordung. Svjetski priznati pionir teorije svemirskih letova rođen je u Puli 1892. godine. Završio je Tehnološki univerzitet u Beču i 1928. godine, netom prije nego što je u bijedi umro od tuberkuloze, na njemačkom je jeziku objavio ovu knjigu koja se smatra temeljem budućih svemirskih istraživanja. Već tada je potanko opisao kako će funkcionirati modularne svemirske stanice i komunikacijski sateliti, a izračunao je i da će geostacionarni sateliti kružiti iznad ekvatora na visini od 35.900 km.
Tridesetak godina kasnije, a samo četiri mjeseca prije nego što je Tito došao Kennedyju u posjet, Amerika je iz Cape Canaverala 26. lipnja 1963. lansirala Syncom 2, prvi geostacionarni satelit baš na visinu koju je izračunao Potočnik. Konstruktor satelita bio je Harold Rosen, inženjer u aviokompaniji Howarda Hughesa. Samo nekoliko mjeseci kasnije Kennedy je preko Syncoma 2 obavio prvi satelitski telefonski razgovor u povijesti čovječanstva. Razgovarao je s Abubakarom Tafawom Balewom, premijerom Nigerije u Lagosu. Sve bi se lijepo uklopilo u priču da ne postoji jedna neumitna povijesna činjenica, a to je da je Potočnikovu teoriju proučavao i Wernher von Braun, SS-ov oficir i jedan od konstruktora raketa V-2, kojima su Nijemci u Drugom svjetskom ratu razarali Veliku Britaniju i Belgiju. Kao što je poznato, Von Braun je nakon rata s raketnim stručnjacima prebjegao u SAD i najzaslužniji je za svemirski projekt Apollo. U prilog tome ide i činjenica da je Noordungova knjiga izvorno objavljena na njemačkom, zatim je 1935. prevedena na ruski, pa 1986. na slovenski, a tek 1995. na engleski. To priznaje i redatelj Virc: "Poznat je utjecaj Noordunga na njemačke raketne tehnologe, prije svega na Wernhera von Brauna, a vjerojatno i na Sergeja Koroljova, oca sovjetske svemirske tehnologije. Relacije između Noordunga, Koroljova i Jugoslavije, na čijem je teritoriju Noordung i rođen, predmet su špekulacija koje smo u filmu prikazali kroz autorsku perspektivu."
No Virc podsjeća i na činjenicu da su u NASA-i radili i mnogi stručnjaci s prostora bivše Jugoslavije. U filmu se pojavljuje i izvjesni Ivan, kojega su jugoslavenske tajne službe navodno poslale da radi u NASA-i, a prethodno proglasile njegovu smrt. Na pitanje je li to stvarni čovjek, Virc odgovara: "Kad bih to rekao, odao bih previše detalja koji bi mogli utjecati na gledatelje. Istina je da su na visokim položajima u NASA-i bili i neki jugoslavenski inženjeri, poput Mikea Milojka Vucelića, Danila Bojića, Antona Mavretiča i drugih."
Jedan od njih, danas pokojni Mike Vucelić, prije nekoliko godina ispričao je kako ga je Tito, nakon što se susreo s Frankom Bormanom, zapovjednikom Apolla 8, koji je ujedno bio Vucelićev prijatelj, pozvao na ručak:Na tom ručku, na kojem smo bili samo Tito, Jovanka, moja supruga i ja, Tito me pitao bih li se vratio u Jugoslaviju i pokrenuo naš svemirski program. Rekao sam mu da bi Jugoslavija bankrotirala jer je to toliko skupo da je i Amerika zbog toga odustala od misija Apollo 18, 19 i 20. No da su doista postojale bliske veze između SAD-a i Jugoslavije i prije susreta Kennedyja i Tita u listopadu 1963., posvjedočio je 2014. Walter R. Roberts.
Tadašnji savjetnik za odnose s javnošću američkog veleposlanstva u Beogradu u podužem se tekstu prisjetio svojeg mandata u Beogradu. Na službu je došao 1960. godine iz USIA-e, tadašnje Američke informativne agencije zadužene za diplomatske aktivnosti. Iako Roberts nigdje nije izravno spomenuo trgovinu svemirskim tajnama, prisjetio se mnogih susreta s Titom te priznao da su se često i rado družili. Roberts je napisao da ga je Josip Broz fascinirao svojim diplomatskim vještinama, inteligencijom i elokventnošću. Pored brojnih anegdota, spomenuo je i dva događaja. Prvi se odvijao daleko od očiju javnosti, a drugom su svjedočile tisuće Beograđana. Evo kako ih je opisao Roberts: "Nakon što je John Glenn 20. veljače 1962. u Friendshipu preletio orbitom, nekoliko dana kasnije Američka informativna agencija poslala je svim veleposlanstvima širom svijeta film o tom događaju s preporukom da ga prikažu najvišim državnim dužnosnicima. Pitali smo Tita kad bi mogao doći na projekciju, ali su nam iz ureda odgovorili pozivom da film odgledamo u kinu njegove rezidencije u Belom dvoru."
Dodao je da je Tito bio vrlo zainteresiran za svemirski program i da je bio iznimno radostan što je Glenn uspio u svojem pothvatu. Roberts nije napisao kako je došlo do drugog važnog događaja. Naime, povodom Beogradskog sajma u svibnju, samo tri mjeseca nakon Glennova leta, u glavni grad Jugoslavije avionom je iz Amerike stigla astronautova kapsula: "Vozili su je od aerodroma do Beogradskog sajma položenu na otvorenoj kamionskoj prikolici. Nismo mogli poželjeti bolji diplomatski izazvani publicitet. Tito se neobično dugo zadržao na sajmu i detaljno razgledao kapsulu. Sjećam se da se šalio kako bi trebao dosta smršavjeti kako bi mogao stati unutra. Godinu dana kasnije Tito se brodom zaputio u Ameriku. Kao što je poznato, izbjegavao je letjeti avionom. Njega i Jovanku predsjednik John Kennedy i supruga Jacqueline dočekali su 17. listopada 1963. u Bijeloj kući uz sve vojne počasti. Iz uobičajeno kurtoaznih riječi kakve se izgovaraju u takvim prilikama teško je naslutiti jesu li dvojica predsjednika u šiframa izmijenili zahvale na uspješno sklopljenom poslu. O tome će vjerojatno biti više dokaza u filmu. Nakon toplih riječi dobrodošlice i Kennedy je rekao da se raduje što će Tito i Jovanka obići jug i zapad Amerike te se susresti s, kako je rekao, "snažnim i progresivnim ljudima".
Tito je pak odgovorio da se "raduje što će iz prve ruke vidjeti dostignuća marljivih američkih ljudi" te da "vjeruje kako će razmjena pridonijeti stabilnosti međusobnih odnosa te uzajamnim dobrobitima suradnje, kao i pridonijeti jačanju stabilnosti i mira u svijetu". Mjesec dana kasnije Kennedy je ubijen u atentatu u Dallasu i Tito je bio posljednji državnik koji mu je bio u posjetu. No njegova ideja razvoja svemirskih letova se nastavila, a prema riječima Žige Virca, u filmu ćemo vidjeti da je i Jugoslavija nastavila sa svojim razvojem svemirskog programa. Smatra da je u tu svrhu i sagrađen famozni podzemni Objekt 505 u Željavi, na granici Hrvatske i BiH između Korenice i Bihaća. Ideja je rođena 1954. te zbog složenosti i veličine priprema i gradnja trajali su 14 godina. Od 1968. godine Željava je bila hangar za 58 borbenih aviona, s tri uzletno-sletne piste, spremište za oružje i gorivo, a ukupna dužina svih objekata je 3500 metara.
"U filmu ćemo prikazati dokumente i filmski arhivski materijal koji smo pronašli u SAD-u te u raznim arhivima diljem bivše Jugoslavije. Većina arhiva ima redovite procedure javnog pristupa gradivu, a kroz ponešto kompliciraniji birokratski put morali smo proći kako bismo dobili pristup arhivi bivše JNA u Beogradu. Naišli smo na vrlo zanimljiv tonski snimak razgovora Tita i Kennedyja, mjesec dana prije nego što je Kennedy ubijen. Unatoč tome što postoji zaista mnogo zanimljivih pisanih dokumenata, fokusirali smo se na vizualne i tonske zapise na temelju kojih smo dalje gradili priču. Gomilu zanimljivog materijala pronašli smo u arhivi Filmskih novosti u Beogradu, ali i u vojnim arhivima", kaže Virc kojeg je Željava naročito iznenadila: "Objekt 505 je, unatoč zapuštenosti i stanju propadanja, i danas fascinantan. Nekad je to bio najveći podzemni vojni objekt u Europi. Nažalost, kasnije je zloupotrebljen u napadima JNA na Sloveniju i Hrvatsku. U Željavi smo proveli nekoliko dana, obišli smo sve prostore i rovove ukupne dužine nekoliko kilometara."
Na pitanje je li taj objekt dokaz da je baš tu Tito razvijao svemirski program, Virc namjerno odgovara neodređeno: "Film preispituje urbani mit o jugoslavenskom svemirskom programu, ali također i izaziva gledatelja da sam kritički prosudi. Naime, svaki mit je kombinacija istinitih elemenata i fikcije, a stvar odluke pojedinca je hoće li u mitu tražiti istinu ili laž. Stoga smatram da je pouka filma aktualna i za današnjicu. "No film se prisjeća i još nekih važnih činjenica koje bi mogle govoriti u prilog tezi da je Tito doista imao prste u svemirskom programu, čija je kruna bila prvo slijetanje ljudi na Mjesec. Opće je mjesto da je prvi čovjek na Mjesecu bio Neil Armstrong, a odmah za njim iskočio je iz modula i njegov kolega Michael Collins. Njihovu šetnju Mjesečevom površinom 21. srpnja 1969. cijeli je svijet gledao u izravnom prijenosu. Trojac u sastavu Neil Armstrong, Michael Collins i Edwin Aldrin vratio se sretno na Zemlju 24. srpnja. Tri tjedna su proveli u karanteni, a onda su im pripremljene velike počasti.
Te godine na Beogradskom sajmu Tito je na dar od predstavnika američkog veleposlanstva najprije dobio maketu letjelice Apollo 11, a već 18. listopada, na 6. godišnjicu Titova posjeta Kennedyju, slavni trojac uzvratio je posjet i sletio u Beograd. Dočekale su ih stotine tisuća Beograđana stojeći u špaliru od aerodroma do Titove rezidencije, gdje im je on organizirao ručak. Darovali su mu kopiju silikonske ploče na kojoj su tonski zapisi 73 svjetska državnika, pa tako i Titova poruka koju su ostavili na Mjesecu. Svaki astronaut dobio je od Tita najveće priznanje za strane državljane Orden jugoslavenske zvijezde s lentom, a svakom od njih poklonio je i zlatnu tabakeru - doduše različite gramaže. Tako je Armstrongova navodno težila 133 grama, Collinsova 132, a Aldrinova 131 gram. Jugoslavija je bila među prvima od ukupno 25 zemalja, ali i jedina socijalistička zemlja koju su astronauti posjetili na svojoj svjetskoj turneji. Iduće godine Tito je ugostio američkog predsjednika Richarda Nixona, a 1971. mu je uzvratio posjet. Tom prilikom Tito je na dar dobio kamen s Mjeseca koji su na Zemlju donijeli slavni američki astronauti.
Taj put su Tito i Jovanka posjetili i NASA-u u Houstonu, godinu i pol nakon što se, unatoč nesreći s istjecanjem kisika, posada Apolla 13 sretno prizemljila. Njihova rečenica: "Houston, we've had a problem!" postala je u ponešto izmijenjenom obliku uzrečica, a odnedavno i naslov ovoga filma koji je svojim tezama zaintrigirao cijeli svijet. Redatelj Žiga Virc zadovoljno se smješka: "Osvrnemo li se na povijest 20. stoljeća, posebice na razdoblje svemirske bitke, naići ćemo na brojne, često kontradiktorne teorije zavjere. Jednom od njih bavi se naš film, a na gledatelju je da nakon što ga pogleda kritički prosudi što je istina, a što ne." Pritom mu pomaže filozof Slavoj Žižek koji ga svojim komentarima vodi kroz film.Važno je naglasiti kako smo napravili autorski film s napetom, zanimljivom pričom, čiji cilj nije da bude povijesni leksikon. Relevantnost filma potvrđena je suradnjom s brojnim stranim partnerima, ali i međunarodnom premijerom u New Yorku te uvrštavanjem u službeni program uvaženog Tribeca festivala.
Na pitanje što smatra najvećim iznenađenjem koje ga je dočekalo tijekom rada na filmu, 29-godišnji, Titovim naslijeđem neopterećeni Virc kaže: "Tijekom istraživanja, pregledavanja arhiva, snimaka i ostalih materijala iznenadila nas je činjenica koliko je Jugoslavija, unatoč nedemokratičnosti režima, bila važan i poštovan igrač u svjetskoj politici, a Tito osoba koju su za mišljenje pitali i Amerikanci i Sovjeti. Tita nipošto ne idealiziram, nego sam fasciniran njegovim diplomatskim spretnostima zahvaljujući kojima je Jugoslavija tada uživala veliki međunarodni ugled."
