“Koristilo bi mi da sam se, odrastajući, mogao ugledati u ovakvog junaka”, najavljujući posljednji, 25. film Marvelova kinematografskog svemira na sva je zvona, uvjeren kako njegov “Shang-Chi” azijskoj kulturi pridonosi kao što je afroameričkoj ne tako davno pridonio “Black Panther”, objavljivao njegov redatelj Destin Daniel Cretton. “Doprinos” se možda krije u osnaživanju, činjenici da nakon Iron-Manova pobočnika Falcona i ne toliko poznatog i popularnog Wonga afirmiranog filmom o doktoru Strangeu, Afroamerikanci i Azijati napokon nastupaju kao glavni junaci, superheroji s kojima se u osjetljivim godinama lako poistovjetiti. No nipošto to nisu isti, čak niti slični filmovi. Dok se “Black Panther” najvećim dijelom odvija na tlu izmišljene države Wakande i pravi je poligon, gotovo plakatni primjer političke korektnosti, dotle “Shang-Chi i legenda o deset prstenova” titra između Kine i Amerike te je na prvi pogled potpuno lišen promišljanja o korektnosti ma koje vrste.
3665
prikaza
Drama s impresivnom akcijskom koreografijom
1/4
Shang-Chi je izvan uskog kruga ljubitelja stripovske literature malo poznati lik. Nije to pretjerano neobično, uzme li se u obzir njegova razmjerna ‘mladost’ na stripovskim tablama
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
