Amy Albritton ne sjeća se je li njen tadašnji dečko uključio pokazivač smjera pri promjeni trake na autocesti tog kasnog kolovoškog popodneva 2010., ali jako dobro se sjeća upaljene rotirke houstonske policije.
Njen dečko, Anthony Wilson zaustavio je automobil na obližnjem parkiralištu. Ona mu je radila društvo na putovanju za Houston, ali i kako bi se malo odmorila od života. Amy je u Louisiani upravljala stambenom zgradom i brinula se za sina oboljelog od cerebralne paralize.
Ovo zaustavljanje će joj promijeniti život.
Policija je pitala Wilsona ima li vozačku dozvolu, da bi on nervozno priznao da nema, piše Pro Publica. Policajac Doc Nguyen tražio je od Wilsona da iziđe iz vozila i razgledao po unutrašnjosti automobila, a zatim pozvao kolegu Davida Helmsa. Nguyen je kasnije zapisao u izvještaju da je vidio iglu zabodenu s unutrašnje strane krova vozila. Helms je došao do Amy i zatražio dopuštenje za pretres automobila.
Albritton je pristala na pretragu i nervozno čekala pokraj parkiranog auta. U Nguyenovu izvještaju stoji da je Helms zamjetio bijelu mrvicu na podu automobila i posumnjali su da je riječ o cracku.
Kako su ih i učili na policijskoj akademiji, Helms je odlučio provesti test na droge. Izvukao je test koji se sastoji od male epruvete ispunjene rozom tekućinom. Promijeni li tekućina boju, Albritton se suočava s teškim optužbama kao vlasnica automobila u kojem je pronađena droga.
Tekućina je postala plava, a Helms je mahao epruvetom i rekao: "Uhvaćena si".
Devet sati kasnije, točno u 3:37 ujutro, Albritton je primljena u okružni pritvor. Wilson je pritvoren zbog vožnje bez vozačke dozvola, a Amy je čekala daleko teža optužnica.
Rano ujutro, nakon neprospavane noći, Albritton se susrela s odvjetnikom. Dan Richardson objasnio je da će uskoro izići pred suca i da je čeka optužba za posjedovanje droge i maksimalna kazna od dvije godine zatvora. "Priznaj krivnju, dobit ćeš 45 dana zatvora, a vjerojatno ćeš izići nakon što odslužiš manje od polovice kazne", prisjeća se Amy.
Amy je ispričala da je nevina, policija je pogriješila, ali Richardson nije obraćao previše pažnje. Policija je pronašla crack u autu, test je potvrdio sumnju, a na njoj je da izabere koliko će vremena provesti u zatvoru.
Testovi poput onog što ga je Helms koristio da uhiti Albritton pomažu američkim policajcima da brzo prikupe dokaze dovoljne za optužnicu i kaznu. Međutim, isti ti testovi gotovo su nepromijenjeni od 1973. godine kada su prvi put ušli u upotrebu. Neki od njih koriste samo jednu epruvetu kemikalije pod nazivom kobaltov thiocijanat koji poplavi u kontaktu s kokainom. Problem je što ista kemikalija reagira s više od 80 drugih kemijskih spojeva, uključujući i praškove za pranje rublja.
Testovi su uvedeni u sedamdesetima, a već 1974. godine Nacionalna agencija za standarde, koja vodi računa o preciznosti mjernih instrumenata, rekla je da policija i tužiteljstvo ne bi trebali koristiti ih testove kao jedinu osnovu za tužbu. Četiri desetljeća kasnije, brojna tužiteljstva rade upravo to.
Policajac Helms uredno je zapakirao ostatke bijele mrvice i zabilježio "0,02 grama kokaina" te ih poslao policijskom laboratoriju na testove.
U međuvremenu, Albritton je odslužila 21 dan u zatvoru. Posao je izgubila zato što nitko nije znao gdje je. Sve njene stvari završile su na ulici. Imala je dvije godine radnog iskustva upravljanjem zgradom, ali zbog osude nije mogla dobiti ni razgovor za posao, a ni unajmiti stan.
Pet mjeseci nakon presude, mjesecima nakon što je izgubila sve, Albrittonin uzorak došao je na red za testiranje. 23. veljače 2011. godine, Ahtavea Barker upalila je spektrograf i iskoristila ostatke uzorka za kojeg je Helms zaključio da je droga i na temelju čega je Albritton izgubila posao i stan.
Rezultati nisu odgovarali niti jednoj poznatoj drogi, uzorak nije imao nikakve naznake bilo čega povezanog s drogom. Možda je bila obična mrvica hrane. Amy Albritton bila je nevina.
Ali čak ni pet godina nakon odležane kazne, ona ne može naći posao. Jednom prilikom radila je u velikom lancu restorana, ponudili su joj promaknuće zbog uzornog rada, ali središnjica lanca odbila je promaknuće zato što je osuđena.
Osuda, vidljiva bilo kojem poslodavcu ili stanodavcu i dalje je u sustavu iako je službeno oslobođena. Zbog toga se brine za sina s posebnim potrebama dok radi nekoliko poslova i jedva spaja kraj s krajem. Mislila je da će sve završiti izlaskom iz zatvora: "Nikada se ne oslobodite stigme. Slijedi vas kamo god išli".
Njen slučaj samo je jedan od tisuća nepravedno osuđenih i praktički izopćenih Amerikanaca diljem SAD-a.
