Life
563 prikaza

Edo Maajka: Sadim sjemenje pa ću vidjet’ što će izrasti

1/7
Sandra Šimunović/PIXSELL
Ako je netko uvijek i u svakom žanru zanimljiv različitim generacijama i populacijama na ovim prostorima, onda je to Edo Maajka, a mi razgovaramo s umjetnikom o projektima i stanju stvari

Svakoga zanima što taj čovjek sad radi, kakve mu se ideje motaju ovih nesigurnih dana. Online život ima svoje dimenzije drugačijih interesa, a Maajka... Naizgled ono, ništa se ne događa, a onda vidite da se mnogo što započelo. Živi u Zagrebu posljednjih godina, obiteljskim životom u kojemu se, kao svima drugima, čeka proljeće da bude bolje. Posljednji album mu je bio prekretnica u muzičkom smislu, a sad se Maajka taktički priprema - vrlo je oprezan, ali uporan - za novu medijsku platformu podcasta, gdje će s različitim ljudima, svojim poznanicima, razgovarati. O čemu, to je suspens i njemu i nama, a raduje. 


Express: Pitanje kako ste ima posebnu težinu u posljednje vrijeme. Nije tek kolokvijalno. Pa ako je to ‘benefit’ ove globalne situacije, seizmološke situacije, neizvjesnosti koju živimo, možda i nije loše, humanosti radi? Kažete da ste dobro i da su vam više u fokusu oni kojima je sad mnogo gore. Kako rezonirate ljude oko sebe? 
Suosjećanje, obračun s egom tipa ‘samo mi’ ili ‘samo ja sam bitan’ predstavlja globalnu školu ove pandemije. Empatija. Trebalo je ljudima vremena da skontaju zašto treba zaštititi stariju i slabiju populaciju, napora da osvijestimo to u sebi. Pokušavam što manje pratiti medije jer se lako rastužim i ostanem ukopan u lošoj situaciji, teškoj vijesti ili ovoj bespomoćnosti koju osjetim na svakom koraku i kod većine. Svi smo prestrašeni. Nema sigurnosti kao u matematici dva plus dva je četiri: sve je ne znamo, sve je - može biti, a i ne mora, tko zna! Totalna nesigurnost. Sve što sam do sada radio sad je nemoguće nastaviti. Umjetnici, a i mnogo drugih, osjećaju se nepotrebnima, nije lako. Kontaktiram s mnogo ljudi iz različitih zemalja i svi su manje više u istom: ovi cijepljeni su malo, ali samo malo optimističniji. Ali jednako zbunjeni jer su im brojke jednako loše kao i prije, mjere opreza su jednake. A potresi su mi bili najstresniji, iako su me na trenutak makli od pandemije. Sad pokušavam pomoći, na bilo koji način, ljudima oko sebe. A i sebi. Čekam da ova zima završi pa da sunce barem malo popravi situaciju. 

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL


Express: Zanimanje muzičar u našem narodu nikad nije dobilo status javnog posla, ako nije riječ o akademskom zvanju. Da se pita domaćeg čovjeka gdje bi rezao budžet u krizi, ne bi puno razmišljao. Ne volimo govoriti u kategorijama mentaliteta, ali kako da smjestimo, primjerice, muzički rad u širi društveni pojam? Bolje da o tome ne razmišljamo?
Ma da, kultura je zadnja rupa na svirali. Glumcima je također zafrknuto, u kontaktu sam s puno njih. I da ne ponavljam ono što su mnogi već rekli, velika je industrija oko glazbe i svi su u velikoj pauzi. Organizatori, tehničari, promoteri, izvođači, glazbenici, većina je u potrazi za nekim drugim privremenim poslovima. Pokušavaju se u zadnje vrijeme pokrenuti festivali i razne virtualne svirke, karte se prodaju za online varijantu, a svi čekamo da vidimo kako će to proći. Nada postoji i pokušavaju se smisliti novi načini za svirku i zaradu. Svi smo svjesni da to nije to, ali radimo u nadi da će se otvoriti neka nova mogućnost, neki novi prozor. Neki rade nove materijale i izbacuju ih bez obzira, drugima se to ne da. Ja provodim dosta vremena po tutorijalima za produkciju i programe za koje nisam prije imao vremena. Pišem razne stvari, zapisujem ideje i koncepte, sve je to baš dobro - ali je za vrijeme bez korone. Tako da sam fokusiran na ono što je sad izvedivo, a izvedivo je jedino ono što se može raditi preko Zooma ili zahtijeva malo ljudi, bez obzira na to jesu li u pitanju razgovori, skečevi, kratki filmovi, video ili glazba. Druga profesija u kojoj imam nekih vještina i diplomicu je kuhanje, ali ni to sad ne ide... Ugostiteljima je možda malo bolje nego glazbenicima, ali nije to neka alternativa. U ovoj situaciji i u ugostiteljskom lancu jedini koji profitiraju su Wolt i nekoliko sličnih servisa dostave hrane. A mislim da u ovoj situaciji nikome ozbiljno ne pada na pamet investirati u ugostiteljstvo: eventualno kao catering, pa se onda prepustiti ovisnosti o Woltu. Talentirani kuhari isprobavaju stvari kod kuće jer nema restorana, nema ni proslava bilo kojeg tipa. Ljudi stalno pokušavaju pronaći neki model kojim će preživjeti COVID vremena. 


Express: Kažete da ne možete raditi u muzici bez jake unutarnje motivacije. Pa je li krenulo va bank prema novom albumu? Krećete od beata ili od teme, ideje?
Sad krećem od same muzike. Počeo sam slagati nešto na svoju produkciju, radim s dva jako dobra sinta koji daju zanimljiv i tvrd zvuk. Prijatelji mi pokazuju kako da se snađem u DAW načinu rada, a sve sam do sada radio na mašinama i lagano zakaskao. Imam nešto već napisano za pjesme s bendom koji mi jako fali. Nemamo proba, a to su zbilja genijalci s kojima se može uraditi odličan album za nekoliko tjedana. Ipak, čekam manje restrikcija za probe u miru. Veliki mi je izazov raditi i s novim producentima s kojima nisam do sada radio, ima ih jako puno, skupljam beatove na koje pišem i s te strane. A dugo već planiram napraviti mjuzikl: o promjenama sredina, gluposti predrasuda i svemu onome o čemu repam od početka karijere. Tako da, što se muzike i pisanja tiče, nije dosadno nikad. Mislim da ću do kraja godine uspjeti imati spreman materijal, baš puno toga. Evo, upravo sam završio pjesmu, odnosno svoj dio za album Mateja Miloševa, i pokušavam snimiti još neke beatove koje prije nisam nikako stizao. Počela me jako privlačiti i video produkcija pa pokušavam uraditi i jedan podcast. E taj mi se medij sad čini savršen jer je dobar i zanimljiv razgovor lako uraditi i online... Planovi, planovi. Sadim sjemenje pa ću vidjet’ što će od toga izrasti.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL


Express: Iz današnje perspektive, odlično zvuči naslov vašeg prošlog albuma. Bila je 2018., album je ‘Put u plus’. Kako ćete nazvati sljedeći s tom hipotekom naslova... Album je poseban po zvuku, radili ste u suradnji s vrhunskim muzičarima različitih žanrova, uveli ste instrumentalni bend. Album je dobio odlične kritike, a što je vas naučio, u čemu ste napredovali, kamo od njega krećete?
Što više vremena prolazi, taj mi je album sve draži. Ljudi ga i dalje otkrivaju, svakodnevno dobivam mailove od onih koji su ga čuli tek nedavno. A napisao sam ga iz potrebe jer se puno toga nakupilo, puno je stvari izrečenih na njemu o onome što upravo proživljavam i proživljavamo. Stvarno mislim da neće tek tako izgubiti na aktualnosti. Rad s bendom je čisti gušt i luksuz, ovo su vremena u kojima bendovi nisu trend. Zapravo smo jako dugo u tim vremenima: pogledajte top-liste, nema tu puno bendova više. Na zapadu su bendovi već davno prestali biti glavni headlineri. Populacija do 25 godina, koja je najveći konzument muzike, nije veliki fan bendova, nove pop zvijezde dugo već rade muziku na laptopu u spavaćoj sobi. Nastup s DJ-ima na koje su ljudi, većinu mojeg radnog vijeka, gledali podcjenjujuće sad su na “pa naravno” razini. Tako to ide. I s financijske strane bend je manje isplativ, logistika je veća i skuplja od nastupa na matricama. Naprosto, zahtijeva više strpljenja na probama, ali i snage na bini. Pitate li me kamo dalje nakon ovog albuma s bendom - nemam pojma. To je u pravilu ono što shvatim nakon nekoliko napravljenih pjesama na probama, a to je tako jer imam sreću da sam okružen ponajboljim ljudima u bendu, najmanje brinem za materijal s bendom. Ovaj put će to ići lakše jer ih dobro poznajem i znam na koga se osloniti za pojedinu pjesmu i pravac. Ponavljam, dobar bend je danas totalni luksuz.

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.