Elton John: Od povučenog dječaka, do šljokica s oproštajne turneje

Elton John voli dobar trač. Na razasutim stranicama autobiografije jednostavna naziva ''Me'' (Macmillan, 2019.) nailazimo na tipičnu otvorenost i oštar jezik - Keitha Richardsa opisuje kao majmuna s artritisom, za Davida Bowieja ne zna koji je njegov problem. Nekoliko godina ranije ne štedi ni Madonnu, cirkusku striptizetu. Ima čudan, fascinantan glazbeni ukus. Anegdota iz kanadskog Vancouvera gdje u trgovini ploča traži albume američkog repera Tech N9neja, da bi na kraju završio s kolekcijom Scritti Politti tek popunjava katalog prekoračenja i bizarnosti koji su distanciranu, hladnu zvijezdu tijekom ovih pedeset godina gotovo pripitomile. Čak i kad pretjeruje, ton je prisan, susjedski, kao da se nikad nije maknuo iz Middlesexa. Odrastanje u strogoj, radničkoj obitelji s autoritarnim ocem bilo je usamljeno i povučeno. Trosatno vježbanje klavira udaljava ga od formalnog obrazovanja. S trinaest ili četrnaest zna da želi nešto napraviti u muzici. Ne zna kako. Počinje raditi u ulici Denmark kao raznosač čaja za jednog izdavača, svira klavijature u bendu Bluesology. Izvode stare pop stvari, nešto Jima Reevesa. Tih šezdesetih šećerni pop je na laganom zalazu. Upoznavanje tekstopisca Bernieja Taupina mijenja sve. Nakon nekoliko godina pisanja za druge počinju raditi zajedno. ''Skyline Pigeon'' i ''Lady Samantha'' upoznaju nas s timom kojemu su jednako bliski melodični piano i rock. Pjesme nastaju donekle atipično. Taupin napiše tekst rukom, da bi John čeprkao po klaviru tražeći pravu melodiju. Nakon dvadesetak minute otprilike nastaje prvi veliki hit - ''Your Song''.