Da Iggy Pop ne namjerava tako brzo sagorjeti, iako je punk odavno u raljama kapitala, bilo je jasno kad je izdao pomireni, za njega atipično smireni jazzy album ''Free'' (Caroline International i Loma Vista, 2019.). Nevjerojatno kulerske osobnosti i neujednačene diskografije tijekom gotovo šezdeset godina karijere vidio je sve - gadne gažerske početke s The Stoogiesima u Detroitu, dobru berlinsku vezu i razumijevanje s Davidom Bowiejem, vlastite uspone i padove, gubitke, autodestrukciju i probleme s drogama, da bi u poznijoj dobi u kućnom ogrtaču recitirao Dylana Thomasa. Mladenačku tvrdoglavost i mačizam Johna Waynea, u iskusnijim su godinama zamijenili refleksija, dobra zezancija, ali i odbijanje standardnog podvlačenja moralne crte između dekada. O prihvatljivosti i neprihvatljivosti ponašanja, naknadnoj kolonijalnoj svijesti, u velikom intervju New York Timesu odgovara jednoj od njihovih perjanica, Davidu Marcheseu, hladno i distancirano, bez potrebe za silnim objašnjenjima. Uostalom, kad je u drugoj polovici sedamdesetih tumarao Berlinom i njegovim zonama, na ulicama su bili starci koji su uspjeli preživjeti, dezerteri, tvrdoglavi umjetnici i vrlo malo djece. S druge strane, nerijetko shvaćen kao sirov, manje ozbiljan dio povijesti rock'n'rolla, Iggy Pop itekako poznaje sve zamke slave. Kad maknemo masku, pramenove i goli torzo, pred nama je kompleksan umjetnik koji nije bitan jer je preživio, nego jer i dalje ima iskru salingerovskog bijesa, znatiželje i romantičarski duh.
907
prikaza
'Every Loser' : Eksplozivni album između tamne strane slave i klimatskih promjena
1/4
I dalje on vraški dobro pliva u vremenima koja su komercijalizirala punk do te mjere da se Green Dayu možemo tek gorko nasmijati
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
