Film koji je neočekivano zaradio pravo bogatstvo

Gubitnička aura Marvelova crno-bijelog simbiota Venoma, izvanzemaljskog otpadnika narativnom linijom privezanog uz još većeg zemaljskog nesretnika, nakratko se iz svijeta stripa prelila na stvaran mu život. Koliko izmišljen lik takvu stvarnost iskusiti može. Naime, producenti filmova o Spider-Manu prvi su ga put na scenu odlučili postaviti u legendarno lošem, trećem nastavku serijala o Čovjeku-pauku, a ulogu su, samo godinu dana nakon što se otarasio frizure dobrog mamina sina Erica Formana, povjerili Topheru Graceu, čije je utjelovljenje simbiotske igre opakog izvanzemaljskog čudovišta i Eddieja Brocka kao golobradog dječarca umalo zgazilo svaki Venomov pokušaj da se oslobodi uloge superzlikovca i postane svoga filma gospodar. Možda bi se tako i dogodilo da Spider-Man i njegova svita pripadaju Marvelu i Disneyu, no kako jedini donose nešto superherojskog novca Sonyju, 11 godina po prvom neuspjehu, demon se probio do kino platna. Kakva su očekivanja od svojega čeda imali filmski oci govori i podatak o tek 115 milijuna utrošenih dolara, što se isprva može činiti kao ozbiljan novac, no uzmemo li u obzir da veliki dečki iz producentskih kompanija na svoje superherojske igrarije obično troše i dvostruko više, “Venom” je očito neočekivano ispao iz ladice “ako prođe, prođe” i posve se oteo kontroli na kino blagajnama. Zarada od 850 milijuna dolara bila je očit znak da redatelj Ruben Fleischer nije pogriješio ostavivši u zaključku gledatelju mogućnost da zaviri u najstrože čuvani zatvor St. Quentin, gdje Eddie Brock pokušava oživjeti svoju pregaženu novinarsku karijeru intervjuiranjem serijskog ubojice Cletusa Kasadyja.