Filmski spektakl koji će jako razočarati svoje gledatelje

Priča o ekranizaciji “Dine”, znanstvenofantastičnog klasika Franka Herberta iz 1965. godine, dugačka je i komplicirana. Ovom feudalnom futurističkom sagom najprije se bavio Arthur J. Jacobs, koji je početkom 70-ih prvi dobio prava za snimanje filma, no kako je iznenada umro, do snimanja nikad nije došlo. Potom je Alejandro Jodorowsky iznio svoju viziju, kao 15-satnu međugalaktičku odiseju u kojoj su trebali glumiti Orson Welles i Salvador Dalí, soundtrack raditi Pink Floyd i Magma te koji je trebao imati učinak identičan onom uzimanja LSD-a. No u Hollywoodu nikad nisu uspjeli prikupiti dovoljno novca za financiranje projekta, tako da je njegova “Dina” ostala najveći nikad snimljeni znanstvenofantastični film. Zadatka se 1976. prihvatio Ridley Scott, no odustao je nakon samo sedam mjeseci navodeći kao razloge zastranjenje scenarija od originala i bratovu smrt. Godine 1984. u kina dolazi Lynchova verzija “Dine”, sve skupa ne toliko neuspješan film, ali jedan od onih koje kritičari nisu voljeli, a Lynch ga se nerado sjećao jer je studio objavio njemu omraženu verziju. Film je to u kojem je glumački debi imao Kyle MacLachlan, negativca glumio Sting, a soundtrack radio Toto. Još jedan pokušaj ekranizacije “Dine” imao je redatelj “Groblja za kućne ljubimce”, Richard P. Rubinstein, koji je 2000. godine snimio miniseriju, za koju je osvojio dva Emmyja.