Kakva se havarija mora dogoditi u glavi nekog sveučilišnog profesora da na fakultet, inače prostor zajamčene autonomije, dovede zaštitare?
Upravo je to učinio dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vlatko Previšić. U priglupom priopćenju Previšić je naveo da je zaštitare pozvao zbog “atmosfere javnog linča”, “ometanja normalnog rada” te “raznih oblika destrukcije i nasilja”.
Nepoznato je kako će i kojim sredstvima zaštitari spriječiti “atmosferu javnog linča”, no ako netko na FF-u ometa normalan rad, ako je taj fakultet doista postao poprištem destrukcije i nasilja, postavlja se pitanje zašto Previšić nije pozvao policiju da intervenira i dovede stvari u red.
Posao je policije da ureduje u takvim situacijama, obučena je za to, i za razliku od privatnih zaštitarskih službi je besplatna. Naravno da o destrukciji i nasilju studenata na FF-u nema ni govora, ako pod time Previšić ne podrazumijeva institut plenuma na koji pozivaju plakati u auli fakulteta.
Ako je itko ondje nasilan i destruktivan, onda je to upravo Previšić.
Čovjek bez ljudskih kvaliteta potrebnih za dužnost dekana mjesecima se očajnički bori da ostane na tom mjestu, pritom gazi statute Sveučilišta i FF-a, opire se volji najvišeg fakultetskog tijela – Vijeća FF-a, a na kraju je doveo privatnu vojsku, zaštitare, da ga održi na položaju.
Sukob dekana Previšića i njegova prethodnika, danas rektora Zagrebačkog sveučilišta Borasa, sa studentima FF-a i dijelom profesora nije od jučer.
Riječ je o nastojanju tog dvojca da zagrebački Filozofski fakultet pretvore u depadansu Katoličkog bogoslovnog fakulteta.
Naime, dvojac se svojski trudio progurati ugovor o suradnji dvaju fakulteta koji bi studentima KBF-a omogućio da bez prijamnog ispita upišu bilo koji smjer na FF-u.
Dva su problema s tim ugovorom. Prvi je sama suradnja institucija koje počivaju na suprotstavljenim temeljima – KBF je utemeljen na crkvenoj dogmi i vjerovanju, a FF, kao i sve znanstvenoobrazovne ustanove, na znanstvenom pogledu na svijet, na kritičkom promišljanju i sumnji. Biblija na KBF-u ima snagu temeljnog zakona, nešto kao Ustav, a na FF-u ona je predmet proučavanja na katedrama književnosti.
Drugi je problem što bi ta suradnja dovela studente FF-a u nepovoljan položaj kad jednom završe fakultet i potraže posao u školama.
Tu bi im svršeni studenti KBF-a, vjeroučitelji, mogli biti nelojalna konkurencija.
Naime, vjeroučitelji se u školama ne zapošljavaju javnim natječajem, kao drugi profesori, nego ih ondje izravno postavljaju lokalni župnici, dakle Crkva.
I lako je za pretpostaviti da će se škola koja tako zaposli vjeroučitelja koji je istodobno diplomirao na katedri za engleski na FF-u, bude li joj potreban profesor engleskoga, osloniti na već zaposlenog vjeroučitelja anglista, dakle da neće zaposliti novog profesora engleskog.
Studenti su na vrijeme prepoznali podvalu, to jest da bivši i sadašnji dekan rade izravno protiv njihova interesa, prepoznala je to i većina profesora FF-a te je Vijeće FF-a, nakon rasprave na svim odsjecima, odbacilo spomenuti ugovor o suradnji.
Također, Vijeće FF-a je na lipanjskoj sjednici većinom glasova pokrenulo postupak opoziva dekana Previšića.
Dvojac to nije oprostio studentima i Vijeću FF-a te se od tada služe kojekakvim, uglavnom šibicarskim smicalicama da ponište napore studenata i odluke Vijeća, da na stražnja vrata proguraju ugovor o suradnji s KBF-om i zadrže Previšića u sedlu.
Nisam kroničar FF-a i Zagrebačkog sveučilišta, no vjerujem da bi trebalo dobro kopati po analima da se izvuku lupetanja kakva pred akademsku, ali i najširu javnost podastire taj dvojac ili potezi kakve oni vuku.
Na primjer ono Borasovo lupetanje o zanemarenim biblijskim vrijednostima. Zatim Previšićev bijeg sa sjednice Vijeća FF-a u srpnju, kad je na dnevni red došla točka o njegovu razrješenju.
Istog onog vijeća koje ga je izabralo za dekana, da se ne zaboravi.
Članovi vijeća, koje čine profesori sa svih odsjeka fakulteta i 13 studenata, nisu se, međutim, dali zbuniti dekanovim bizarnim potezom, nego su zaključili da će u rujnu sazvati izvanrednu sjednicu na kojoj će se odlučiti ostaje li Previšić na mjestu dekana.
Potom je, kako bi opstruirao nadolazeću sjednicu Vijeća FF-a i spriječio raspravu o opozivu dekana, rektor Boras raspustio Studentski zbor FF-a.
Taj potez je obrazložio nelegalnošću izbora članova Studentskog zbora. Da stvar bude zanimljivija, isti taj Studentski zbor, kao i studentske predstavnike u Vijeću, prethodno je potvrdio dekan Previšić. I trešnjica na vrhu torte – kad su studenti, odlučni da stvar istjeraju na čistac, počeli organizirati plenum, dekan je angažirao “snage reda”, privatne zaštitare, čiji je prvi posao bio trganje plakata koji pozivaju na plenum.
Vjerujem da je Filozofski fakultet jedini fakultet u Europi na kojem ureduju zaštitari, inače obavezan “ukras” trgovačkih centara, banaka, robnih kuća, rezidencija novobogataša, kladionica, narodnjačkih klubova i inih privatnih prćijica. Koliko je poznato, “snage reda” posljednji su put viđene na FF-u tijekom studentskih nemira 1971.
A i tada su ih na studente poslali politički tirani, a ne, kao danas, akademski tirani. Kako bilo, mučno je promatrati Previšića kako se drži zubima za dekansku fotelju.
Tim prije što će dogodine silom zakona morati u mirovinu. Uopće, mučno je promatrati cijelu tu mizernu predstavu, Previšićevu i Borasovu, u kojoj se opiru neumitnom, ruše ugled Zagrebačkog sveučilišta i pritom izdaju interese svojih studenata i kolega bez kojih bi bili ono što u biti i jesu – nitko i ništa.
