"Na pola sam iz Gane, a na pola iz Nigerije, a rođena u SAD-u. Bilo mi je teško opet gledati još jedno nogometno svjetsko prvenstvo u kojem nema predstavnika kontinenta Afrike", piše komentatorica za Washington Post.
Posebno je to frustrirajuće ako razmislite da je to prvi puta od 1982. godine da se niti jedna ekipa iz Afrike nije probila do druge faze natjecanja. Nigeriju je potukla Argentina, a Senegal je otišao doma jer, iako je bio jednak Japanu, imali su više žutih kartona pa su prva ekipa u povijesti koja je poslana kući prema fair-play pravilu.
Ovim tempom, piše komentatorica, Afrikanci možda zaista trebaju početi razmišljati o natjecanju koje organizira Wakanda. No, neki tvrde kako je Francuska posljednja afrička ekipa na terenu,
"Razdijeljena nacija svoj optimizam i nadu stavlja u ruke igrača poput Mbappe, Dembele, Fakir, Rami i Umtiti. Od 23 igrača čak 12 ih ima afričke korijene", piše Khaled A. Beydoun.
"Nisam točno sigurna kako da se nosim s tvrdnjom da je Francuska afrička momčad. Volim taj "navijaj za sve što je afričko i crno" sentiment. Kyliam Mbappé je fenomenalan igrač, koji ima samo 19 godina. No, po toj logici ne bi li mi svi trebali navijati za latinoameričke ekipe poput Paname, Kolumbije i Brazila, gdje također ima afričke krvi", pita se autorica.
Ima određene ljepote u tome da se svi ti silni rasisti, nativisti i anti-imigranti u Francuskoj moraju pomiriti s time da je čitavo natjecanje u rukama crnih muškaraca iz Afrike. Često se, i opravdano, slavi kada osobe afričkog podrijetla uspiju u Europi. Svi su se divili što su Meghan Markle i princ Harry u svoje vjenčanje ubacili elemente "crne" crkve, ili kada su Beyonce i Jay-Z o svom bogatstvu i slavi pjevali u spotu snimljenom unutar Louvrea, ispred "bjelačke", neprocjenjivo vrijedne umjetnosti.
Francuska ekipa predstavlja neke mračne istine o tome kako je biti afrički imigrant na zapadu. Liberali (u najboljoj namjeri) često ističu sva nevjerojatna postignuća imigranata kako bi dodatno podcrtali sve pozitivno o imigraciji i toleranciji. No, tu se javlja ideja da crni imigranti moraju biti u 1 posto zanimanja po uspješnosti kako bi mogli pripadati većinski bijelom stanovništvu.
Crni migranti uvijek moraju postići više da bi ih se slavilo, da bi osjetili da pripadaju bjelačkoj većini u kojoj žive, Moraju biti superheroji koji spašavaju bebe koje vise s balkona, zabijaju nemoguće golove i nose pehare i medalje kući ili postižu sjajne rezultate na fakultetima.
No, kada je riječ o Francuskoj tu postoji dimenzija koja se ne smije zanemariti. Sudbine Francuske i crne Afrike isprepletene su dulje no što se čini.
"Francuska je crna već stoljećima. Ako reprezentacija nosi ikakvu poruku to je onda poruka da Francuska ne može tvrditi da je daleko i različita od Afrike, jer Francuska Africi duguje sve. Ne samo da i dalje koristi (potkrada) njezine resurse, koristi ju kao izvor radnika, "krade" joj umjetnost i izričaj već stoljećima: Francuska Africi duguje svoju vlastitu dušu", napisao je Gregory Pierrot.
Afrika je kasica prasica francuske elite. Čak 14 država na kontinentu i dalje koriste CFA frank, valutu koja je bila vezana uz nekadašnju francusku valutu (sada euro), a čak 12 od njih su nekadašnje francuske kolonije. Neke od država koje koriste taj novac su među najsiromašnijima na planeti. Kritičari valute kažu kako je ona "instrument monetarne represije".
Nekadašnji predsjednik Sarkozy (protiv kojeg je podignuta optužnica) ilegalno je za svoju kampanju primao novac od libijskog diktatora Gaddafija, kojeg je kasnije pomogao svrgnuti 2011. godine.
Emmanuel Macron je napravio neke korake priznavši kako je Francuska napravila mnoge greške s Afrikom. Desničari su ga prošle godine napali nakon što je rekao da su tijekom vladavine u Alžiru napravljeni zločini protiv čovječnosti. Obvezao se vratiti u doba kolonija pokradene artefakte na kontinent.
A Francuska, iako se pravi da je slijepa na rasu, pa je čak taj termin izbacila iz svog ustava, u praksi ima niz problema sa svojim stavovima prema onima koji dolaze iz Afrike.
"Što se nogometa tiče, jedva čekam trenutak kada manjak novca, neorganizacija i nerazvijenost više neće zaustavljati predstavnike Afrike da dođu do finala. Do tada imamo Francusku", kaže autorica.
