Grafički dizajn u Jugoslaviji: Od 'hobija' do rasprodane hit-knjige

Od "hobija" do rasprodane hit-knjige - to je rezultat entuzijastičnog rada mladog beogradskog dizajnera Ognjena Rankovića. Kroz svoje neformalno istraživanje i arhiviranje grafičke identifikacije u bivšoj Jugoslaviji, Ranković je 2020. stvorio otvoreni online arhiv koji trenutačno broji više od 500 logotipa i 142 autora iz perioda Jugoslavije, spašavajući tako od zaborava zanemarenu povijest grafičkog dizajna, otkrivajući često anonimne autore i neispričane priče iza nasljeđa koje je oblikovalo kolektivnu svijest generacija, ali i suvremene estetske standarde u grafičkom dizajnu.

Ove godine projekt je iz digitalnog proširen i u fizički prostor, kroz dvije uspješne izložbe - u Zagrebu i Bitoli (Sjeverna Makedonija) te knjigu koju je izdao novi hrvatski izdavač Radnja i koja je u rekordnom roku gotovo rasprodana.

"Oduvijek sam bio fasciniran nasljeđem jugoslavenske arhitekture i dizajna. Kroz fotografiju bilježio sam modernističku i brutalističku arhitekturu u regiji, a ovaj projekt spontani je nastavak i produkt mojih interesa. Cijeli život proveo sam kod bake i djeda u Novom Beogradu i u svom kvartu Voždovcu, u blokovima, okružen betonom i poslijeratnom estetikom koja me fascinirala i definitivno postala predmetom mog interesa", govori Ognjen Ranković (32), beogradski grafički dizajner i neformalni istraživač povijesti dizajna iz perioda Jugoslavije, kojega se sam zapravo i ne sjeća.

Dizajner Ognjen Ranković na predstavljanju knjigeu riječkom Dnevnom boravku Goran Kovačić/ PIXSELL

"Između 2017. i 2020. unajmljivao sam studio u čuvenoj zgradi BIGZ-a (Beogradski izdavački grafički zavod), a stjecajem okolnosti nabavio sam i monografiju Miloša Ćirića, koji je upravo i dizajnirao znak tog poduzeća. Miloš Ćirić (1931. - 1999.) srpski je grafički dizajner, umjetnik i profesor, autor niza knjiga na temu vizualnih komunikacija i jedan od prvih dizajnera iz bivše Jugoslavije koji se počinju baviti problematikom sustava vizualnih identiteta, tvorac sintagme "grafička identifikacija". Ta knjiga bila je okidač da krenem u istraživački proces, a s obzirom na to da se i sam profesionalno bavim grafičkom identifikacijom, smatrao sam to svojim doprinosom regionalnoj dizajnerskoj sceni, jer mislim da ti autori i njihov rad nikako ne zaslužuju pasti u zaborav", kaže Ognjen.

Istraživanje dizajnerskog sjećanja u praksi se često odvija kroz usmene predaje, osobna poznanstva te privatne arhive autora, njihovih obitelji, suradnika i prijatelja.

Ognjenu su se tako preko društvenih mreža javljala djeca autora, s informacijama o pojedinim logotipima i porukama kao što su: "Imate li ZET u svojoj arhivi? Nemate? Ok, sad imate - autor je moj tata", ili "Moja mama je radila u Tekstilnom kombinatu Vranje (Yumco) kao dizajnerica tekstila. Bio im je potreban znak i direktor ju je pitao bi li mogla nešto nacrtati. Čak i nakon privatizacije poduzeća, njen logo s konjem se još koristi"...

Ovakve specifične i zanimljive priče su, kaže Ognjen, vrlo česte. Ipak, priča koja još treba biti otkrivena ona je o zasad nepoznatom autoru znaka jugoslavenske aviokompanije JAT. "Nevjerojatno je da još ne možemo otkriti o kome se radi", zaključuje Ognjen.

Fotografija s zagrebačke izložbe 'YUGO.LOGO – Grafička identifikacija u Jugoslaviji' Igor Šoban/PIXSELL

Na internetu je stekao niz istomišljenika i suradnika te je uz njihovu podršku realizirao dvije izložbe: u zagrebačkoj Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva i Europskom domu u makedonskoj Bitoli. Ono čemu se nada kao konačnom cilju je putujuća izložba po svim republikama bivše države. "U budućnosti svakako planiram i veće online prisustvo, odnosno neku vrstu platforme koja bi se bavila temom jugoslavenskog dizajna u još široj slici", dodaje.

Putem društvene mreže također se povezao i s budućim izdavačem svoje knjige, požeškim dizajnerom Antoniom Karačom, s kojim dijeli iste interese prema znakovima, simbolima i logotipima. Upravo ovaj projekt motivirao je Karaču za konačni iskorak u izdavaštvo stručne literature o dizajnu. Knjiga "Yugo.logo" izašla je u rujnu i predstavljena je riječkoj publici u listopadu ove godine. Cijela naklada praktički je "otišla" u dva mjeseca pa je promocija u Zagrebu jer do sljedećeg izdanja - nema više knjiga! Sljedeće godine očekuje se drugo, dopunjeno izdanje.

"Radnja je zapravo krenula kao dizajn studio, ali je oduvijek bio plan da bude više od toga. Pošto sam u srednjoj školi imao malu underground izdavačku kuću gdje sam izdavao kasete i CD-ove, ovo je bio logični slijed stvari. Jednostavno se volim baviti izdavaštvom i volim knjige pa sam svoju strast za izdavanjem muzike prebacio na knjige. Ognjena pratim od početka i fascinirala me njegova predanost. Obojica smo imali želju da se okušamo u izdavaštvu i zbog svega toga htio sam da 'Yugo.logo' bude prva knjiga u izdanju Radnje. Riječka promocija održana je u Book cafeu Dnevni boravak, u organizaciji mojih dugogodišnjih klijenata i prijatelja iz Distune Promotionsa. Druženje je bilo super i razvila se odlična rasprava. Zagrebačku promociju planiranu za studeni, morali smo pomaknuti na sljedeću godinu, dok pripremimo i otisnemo drugo izdanje", objašnjava Karača.

Dizajner Antonio Karača Igor Šoban/PIXSELL

"Smatrali smo da na našim jezicima svakako fali publikacija na tu temu. Imati literaturu i terminologiju na našim jezicima važno je na više nivoa. Mi sad imamo situaciju da u znanstvenom radu dominantno koristimo literaturu na engleskom jeziku te preuzimamo strane riječi i pojmove. Osim stručne literature, nedostaje i suvremene znanstvene terminologije na našim jezicima. Upravo zato svjesno ponovno uvodimo i koristimo Ćirićevu sintagmu 'grafička identifikacija' umjesto termina brend, brending i sl.", slažu se obojica.

"Vodim se premisom modernističkog talijanskog dizajnera Massima Vignellija kako svaki dizajner mora imati tri osnovne stvari u svom obrazovanju. To su povijest, teorija i kritika. Ovo je početak - povijest. Povijest struke i arhiviranje su važni, jer ako ne znamo povijest, nemamo ni teorijske podloge za kritičko sagledavanje materije - kako iz perioda Jugoslavije, tako i za stvari koje se rade danas", zaključuje Antonio Karača.

Preostale primjerke knjige "Yugo.logo" moguće je pronaći u Hrvatskom dizajnerskom društvu, Dirty Old Shopu, Superknjižari i knjižari Vuković&Runjić. Otvoreni digitalni arhiv Yugo.logo nalazi se na adresi https://yugologo.org. Sve dodatne informacije o trenutačnom razvoju projekta potražite na Instagramu na korisničkom računu @yugo.logo i na Facebook stranici www.facebook.com/yugologo.project.