Norvežanin Joachim Roenneberg koji je pokrenuo jednu od najvećih sabotaža protiv nacista tijekom Drugog svjetskog rata, umro je u nedjelju u dobi od 99 godina.
Roenneberg je vodio skupinu od 9 pripadnika Pokreta otpora koji su u noći između 27. i 28. veljače 1943. izvršili diverziju na norvešku tvornicu koja je proizvodila tešku vodu za izradu atomske bombe i tako zaustavili nacistički nuklearni program.
"Roenneberg je vjerojatno bio posljednji od najistaknutijih boraca Pokreta otpora", izjavila je norveška premijerka Erna Solberg, a prenijela Hina.
O Roennebergovom nezamislivom pothvatu objavljena je knjiga Neala Bascomba “Zimska tvrđava” u izdanju naklade Ljevak. Bascombe tamo piše da su čak i najokorjeliji nacisti bili su zapanjeni kad su shvatili razornu moć atoma. Dana 26. veljače 1942. održan je sastanak nacističkog Vijeća za znanstvena istraživanja Trećeg Reicha o atomskoj fizici.
Nazočni na konferenciji bili su toliko impresionirani budućim potencijalom te tehnologije da je Joseph Goebbels zapisao u svoj dnevnik:
“Istraživanje na polju razaranja atoma tako je uznapredovalo da bi njegovi rezultati možda mogli biti iskorišteni za vođenje ovoga rata. Tu najmanji napori rezultiraju tako golemim destruktivnim učincima da čovjek s užasom promatra budućnost ovoga rata”.
Međutim, ključ u razvoju bombe bio je jedan od izotopa vodika, deuterij, i njegov spoj s kisikom nazvan teška voda. Počnimo s brzinskim i doista površnim opisom cijepanja atoma. Neutroni, sastavni dijelovi atoma, udaraju u atome drugih elemenata, u nuklearnim bombama najčešće je riječ o jednom od oblika uranija, dovoljnom brzinom da ih rascijepe pa da uranij ispusti svoje neutrone što pokreće lančanu reakciju. Brzina udara neutrona je ključ zato što moraju dovoljno brzo udariti u atome uranija da ih rascijepe, a opet ne prebrzo da ih samo okrznu.
Zbog toga je potreban moderator ili usporivač, a najpouzdaniji moderator bila je teška voda. Kasnih tridesetih i ranih četrdesetih godina prošlog stoljeća najveći svjetski proizvođač teške vode bila je jedna specifična hidroelektrana Norsk Hydro duboko u bespućima hladnog sjevera europskog kontinenta, u Norveškoj.
Zapovjednik norveškog vojnog odreda u Velikoj Britaniji, Leif Tronstad, upozoravao je da ga zabrinjava što će u zrak dignuti sve generatore u hidroelektrani, čime će većina Norvežana u Rjukanu ostati bez posla, te će se prekinuti proizvodnja umjetnoga gnojiva, bez kojega njegova zemlja ne može. Kako bi nanijeli što veću štetu nacistima i što manju ostatku Norveške, odluka je pala na kompleksnu i zahtjevnu operaciju. Poslat će četvoricu Norvežana i oni će pripremiti teren za slijetanje nekoliko desetaka britanskih inženjeraca.
Zajedničkim snagama će sabotirati proizvodnju teške vode uz minimalnu štetu ostatku postrojenja. Zrakoplovi britanskog ratnog zrakoplovstva uspješno su iskrcali Norvežane iznad gotovo nenaseljenog područja i tu su počeli brojni problemi koji će pratiti čitavu operaciju. Radio oprema, ključna za komunikaciju sa zapovjedništvom, oštećena je prilikom slijetanja na kamenitom terenu. Tijekom pripreme počinjena je i jedna kardinalna pogreška koja je praktički osudila na smrt Norvežane ako ih ikad nacisti uhvate. Na bateriji za radio velikim slovima napisano je “Made in England”.
Ako ih ikad uhvate, bilo bi jasno da su oni saboteri poslani iz inozemstva ili da je barem dio njihove opreme došao iz Britanije u vrijeme kad je bjesnio zračni rat na nebu iznad Engleske. Četvorku čak ni vrijeme nije poslužilo, zalihe su im bile pri kraju, ali su krajnjim naporom uspjeli doći na dogovoreno mjesto i pripremiti teren za slijetanje jedrilica s ranije spomenutim inženjercima. Nekoliko dana kasnije krenula su dva bombardera Halifax s privezanim jedrilicama i desecima spremnih inženjeraca.
Međutim, vremenske prilike bile su katastrofalne. Jedan bombarder je udario u planinu i posada je poginula pri padu, a njegova jedrilica se srušila stotinjak kilometara od cilja. Većina putnika je poginula, a ostatak je zarobljen. Drugi bombarder se uspio vratiti u matičnu zračnu luku u Škotskoj, ali ni njegova jedrilica nije puno bolje prošla. Samo je manje ljudi izginulo. Prepušteni sami sebi, bez ikakvih zaliha i s teško ozlijeđenim kolegama, inženjerci su potražili pomoć lokalnog stanovništva i odlučili su se predati okupacijskim snagama. Računali su na boravak u logoru, prisilni rad, glad i hladnoću. Nisu računali s Adolfom Hitlerom i njegovom naredbom o pogubljenjima svih zarobljenih komandosa. Sredinom listopada 1942. godine Hitler je izdao tajnu naredbu, Kommandobefehl, svojim generalima diljem Europe, da dodatno kazne saveznike za diverzantske napade.
“Od sada svi neprijateljski vojnici zatečeni u takozvanim diverzantskim akcijama u Europi i Africi imaju biti pobijeni – svi do jednoga. To se ima provesti bez obzira na to je li riječ o uniformiranim vojnicima ili o diverzantskim skupinama, naoružanim ili nenaoružanim, o zarobljenima u borbi ili u pokušaju bijega... Ako se pokaže da se takvi ljudi žele predati, ne treba im pokazati milost – bez iznimaka.” Tom su naredbom očigledno prekršena i pisana i nepisana ratna pravila, piše Bascomb u svojoj knjizi.
Uhvaćeni zarobljenici isprva su mislili da će ih potrpati u logor, ali kad su ih izveli iz kamiona kraj jedne napuštene kolibe, shvatili su što im se sprema. Kad su počela prva strijeljanja, bilo je jasno da neće preživjeti ovu operaciju. Jedan je zarobljenik molio milost pokazujući Nijemcima sliku svoje žene i dvoje djece. Ipak su ga ustrijelili. Jednog od njih, koji zbog rana nije mogao stajati, posjeli su na kamen, a zatim ubili na isti način, navodi Bascomb.
Četvorka je tako ostala sama u srcu okupirane Norveške te su se morali snalaziti, a nacisti su pojačali osiguranje i počeli lov na ljude. Nacisti su znali da postoji pokret otpora, znali su da se spremaju diverzantski napadi na postrojenja, ali nisu imali pojma koliko će kasnije operacije biti uspješne. Norveška ekipa, kodnog imena Tetrijeb, mjesecima je preživljavala na mahovini i lišajevima jer ništa drugo nisu imali jesti.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Hitler je bio gospodin koji je još 1940te naložio i usvojio zakon o zaštiti identiteta TE su svi dobili tetovirane brojeve kao što se i danas ponovo zakonom određuje !
Bas sprziti? Nikako ne raznijeti. Ili 'dici u zrak'. Ili uništiti. Bas ga je htio sprziti. Kakav bolesnik je taj Hico bio. Pa tko bi normalan htio sprziti svijet!