Američka ratna mornarica 1. srpnja 1946. usidrila je unutar atola Bikini stotinjak raznih ratnih brodova; rashodovanih nosača aviona, razarača, krstarica, transportera, podmornica... Na niti jednoj palubi nije bilo niti jednog jedinog čovjeka. Ali je zato bilo na tisuće koza, svinja, štakora, miševa i zamoraca.
Pilot bombardera B-29 nije bio baš najtočniji, uranio je nekoliko minuta prije devet sati i s visine od 8000 metara ispustio atomsku bombu nazvanu "Gilda", da bi kratko potom na visini od samo 158 metara iznad morske površine nuklearna eksplozija snage 23 kilotona TNT-a razornim udarnim valom i vrelinom od tisuća i tisuća stupnjeva pogodila brodove. Novine su povodom tog testa pisale o razočaranju eksplozijom.
USS Gilliam jest bio doslovno pometen, ali osim njega još samo četiri broda poslana su ravno na dno. Problem je bio u tome što je pilot za 649 metara promašio cilj i udarni val nije bio onakav kako je vojska računala. Ipak, svi brodovi redom bili su apsolutno sprženi, čelični trupovi su im užasno deformirani... Osim jednom brodu; ratni brod "Prinz Eugen" ostao je skoro pa neoštećen. (Fotografije iz arhive Der Spiegela s možete vidjeti na ovom linku)
Samo nekoliko dana poslije brod je preživio još jedan nuklearni pokus, ovaj put precizan i već i tim dijelom svoje karijere, kao nuklearni glineni golub, ušao bi u povijest. O njemu je Ingo Bauernfeind upravo objavio knjigu "Prinz Eugen", objašnjavajući ratni put broda od porinuća 1938. Hitler je s brodom imao velike planove. Osobno je u Kielu nazočio kad je 22. kolovoza Magdolna Horthy, supruga budućeg mađarskog kvislinga Miklosa Horthyja, krstila brod.
Tri godine poslije brod dug 210 metara i naoružan topovima kalibra 20 centimetara isplovio je na Atlantik skupa s bojnim brodom "Bismarck", čeličnim ubojitim plovećim monstrumom, kako bi po Atlantskom oceanu napadali britanske trgovačke brodove koji su na liniji iz SAD-a i Kanade održavali Veliku Britaniju na životu usred nacističke ratne invazije na Europu. "Prinz Eugen" vrlo brzo je došao na glas kao "sretan brod".
Prvo što je još i prije odlaska na prvi zadatak još 2. srpnja 1940. preživio direktne pogotke tijekom bombardiranja. Drugo, kad je već isplovio, od "Bismarcka" se odvojio i stao sam vrebati britansku trgovačku flotu kratko prije nego što će "Bismarck" naletjeti na britansku kraljevsku mornaricu i izbušen otići na oceansko dno s više od 2000 ljudi na palubi. Teško je i zamisliti kako bi se brod izvukao da je morao dijeliti ratnu sudbinu "Bismarcka".
Konačno, 1942. uspio se probiti kroz britansku blokadu u kanalu La Manche, kroz rojeve aviona i torpeda kojima su ga ciljali, i sigurno se vratio u Njemačku. Ostatak rata proveo je kao brod za vježbu mornarima, te u posljednjim ratnim mjesecima kao brod za prijevoz njemačkih izbjeglica preko Baltika. Kraj rata dočekao je usidren u Kopenhagenu kao najveći preživjeli njemački ratni brod. Oko njega su se žestoko svađali Britanci i Sovjeti kome će pripasti.
Amerikanci za brod nisu bili ništa posebno zainteresirani, ali im je ipak pripao kao ratni plijen nakon tombole koju su saveznici organizirali jer se drugačije nisu mogli dogovoriti. Ušao je u Američku ratnu mornaricu sada kao USS Prinz Eugen, i to sa 574 njemačkih članova posade koji su Amerikancima trebali objasniti sve tehničke detalje.
Američki inženjeri bili su impresionirani i lako je moguće da su našli načina za mnogo od onoga što su zatekli, primijeniti u budućoj američkoj ratnoj brodogradnji. I nakon što su s njega poskidali svu ratnu opremu, poslali su ga na Pacifik. Kao planiranu žrtvu nuklearnog udara u testovima na Bikiniju. Nakon prvog testa, USS Prinz Eugen s ostalim brodovima bio je metom i drugoga. Ovaj put atomsku bombu smjestili su na dubinu od 27 metara.
Kakav je to bio vatromet... U trenutku eksplozije milijuni litara vode suknuli su u vodeni stup koji je dosezao kilometrima u zrak. Brod koji je bio točno iznad mjesta eksplozije, rastrgan je u sekundi. Bikini su pogodili valovi visine 30 metara. Na oceanskom dnu ostao je krater dubok devet i širok 600 metara, a podrhtavanje tla na zapadnoj obali SAD-a osjetilo se kao potres magnitude 5,5. Ratni brod "Arkansas" potonuo je kao da je od papira.
Nosač aviona "Saratoga" rascijepanog trupa poslan je na dno. USS Prinz Eugen preživio je i to, ali jezivo ozračen. I to je bilo zanimljivo za mjeriti, a naposlijetku su planirali udariti na njega i trećom atomskom bombom. No, to je već bilo preskupo, te se od toga odustalo. Krajem 1946. brod je napokon pokazao da mu je dosta. Ventili su mu stali puštati i više nije imalo smisla pokušavati spriječiti njegovo potonuće 22. prosinca 1946.
