Hitlerovi strahovi za život bili su opravdani. Pokazalo se to 20. srpnja 1944. kad je skupina časnika njemačke vojske pokušala izvršiti atentat.
Napokon mrtav
- Sjedili smo na drvenim klupama i odjednom smo čuli stravičnu eksploziju, od koje smo popadali s klupa. Sjećam se da je netko viknuo:'Hitler je mrtav!', ali to se ipak nije dogodilo. No, nakon tog događaja i mi smo morale preseliti u bunker, a nacisti su postrijeljali 5000 ljudi za koje su sumnjali da su umiješani u pokušaj atentata. Sjećam se da smo iz dana u dan ,nakon svakog obroka ridale jer smo bile svjesne da bi nam to moglo biti posljednje jelo. Satima nakon toga osluškivale smo svoj organizam i čekale smrt.
Živjele smo tako sve do kraja rata, ispričala je Margot Wölk, koja je preživjela zahvaljujući jednom SS časniku koji ju je izveo iz bunkera i našao joj mjesto u vlaku za Berlin.
Nad njom se 14 dana iživljavali
- Ni tamo nisam bila pošteđena užasa rata. U svibnju 1945. u Berlin su jedinice Crvene armije, pa smo se preodjenule u starice da nas ne odvedu na strijeljanje, ali su nas otkrili i zatočili gdje su nas 14 dana silovali, prisjetila se tog užasa koji je prestao tek 1946. kad se na vratima njenog stana pojavio suprug Karl.
- Bio je sasvim ispijen, mršav do neprepoznatljivosti. Imao je 45 kilograma. Pokušali smo nastaviti normalan život, ali i on i ja smo imali previše trauma i noćnih mora, pa smo se na kraju razveli, završila je svoju priču.
